Zagrebačka Marelica opasno je nagrižena: pretvorila se u bezvezni preskupi kafić bez budućnosti

Nema ni godina dana kako sam se baš na ovim stranicama divio činjenici da novi život za cijeli jedan dio grada započinje na križanju napuštene i razrušene Petrinjske ulice i parkiranim autima zatrpane Mrazovićeve. Upravo se naime bio otvorio lijepo uređeni kafić Marelica s više različitih vrsta kave, najmanje dvadesetak čajeva, raznih zdravih napitaka, kolača, kroasana, jela za lagani brunch, kao i ponešto alkohola. Osoblje je bilo ekscentrično ljubazno, a vlasnik je osobno dočekivao ljude na ulazu i pronalazio im slobodno mjesto u lokalu iako bi se sve činilo krcato.

Spomenuti gospodin bio je omiljeni model Karla Lagerfelda, a vrijedna novinarska pera pisala su tih dana kako je surađivao i s Tomom Fordom, kućom Yves Saint Laurent i Versaceom. Dolce&Gabbana? Naravno, surađivao je i s njima.

Taj lokal je mogao označiti novi početak za Petrinjsku ulicu i cijeli taj razrušeni i nakon potresa nikada oporavljeni dio grada. Iako mi sva takva mjesta, koja prave neku filozofiju od kave, čaja, jaja i tosta ili takozvane zdrave prehrane sa supernamirnicama strahovito idu na živce, Marelica mi se na neki način ipak činila “svjetskom”. Bio je to neki novi vjetar koji je najavljivao promjene nakon predugačkog razdoblja stagnacije, a upravo tako nešto nedostajalo je na ovom potezu u središtu grada…

U tome, međutim, Marelica nije uspjela, najkasnije od danas je to sasvim jasno, a o tom dijelu grada i dalje ne znam što bi se moglo reći, još manje zašto bi ga se posjećivalo. Niže od Purgera ne isplati se, čini mi se, ni prelaziti cestu…

——-

Elem, Marelica je u početku već oko 11 sati bila dupkom puna, vidjelo se to odmah kroz njihove velike prozore koji unutarnjem dijelu dovode svjetlost i kroz koje se nesmetano može pratiti dinamika gradskih kretanja. Znao sam tamo pojesti omlet i raviole u kremi od graška, a za dijete bih uzeo svježe cijeđeni sok od jabuke i tart od marelice po kojemu je, čini mi se, i nazvan lokal. Kolač je bio tako dobar, pomislio sam tada, da se isplati po njemu nazvati i prvorođeno a ne samo ugostiteljski objekt.

Pripremali su tada doručak, brunch i poslovne ručkove…kao i sokove i smoothieje od svježeg voća i povrća, deserte s niskim glikemijskim indeksom te slastice i kruh bez glutena. Hvalili su se, nadalje, vrhunskim vinima, šampanjcima i uvijek svježim voćnim koktelima. Sve se to činilo sjajno dok Marelica nije prvi put bila nagrižena. Sjećam se toga kao da je jučer bilo…

Delamotte koji, dakle, u europskim trgovinama košta 24 do 28 eura za bocu, u Marelici su prodavali za 22 eura – pazite molim vas ovo – po čaši! To je bio znak potpunog ugostiteljskog neznanja ili loših namjera, odnosno želje da se gostu koji pije šampanjac naplati što je više moguće. To nije, shvatio sam, ni malo “svjetski”. Baš naprotiv, jako je lokalno… Od tog prvog ugriza pa do danas – skoro godinu dana kasnije – nisam je uopće posjećivao. Nakon današnje posjete to, eto, više ni neću.

Lokal je bez sumnje prekrasno uređen. Osoblje je i dalje ljubazno i profesionalno, iako ne bi bilo loše da barem jedan zaposlenik govori hrvatski jezik pa da engleski nije službeni u lokalu, iako priznajem da se svi jako trude. Čak je i izbor pića, iako ne i cijene, zadovoljavajući. Ono što je problematično to je da su svu ponudu za doručak ili, evo, taj pomodni brunch sveli samo na granule i dvije šnite kruha. Na jednoj šniti je mortadela. Na drugoj šunka. Odakle je mortadela došla ne znam, nije bila loša, ali nije bila ni nešto posebno dobra. Šunka kao da je iz Studenca. Svaka od tih šnita kruha, koje se prodaju pod nazivom toast i poslužuju s previše komadića rajčice i krastavaca, košta punih osam eura. Brojkom: 8.

Dvije su pošalice o tome što se rimuje s brojem osam i obje su, nota bene, itekako primjenjive na onoga tko u Marelici toliko plati ovo jelo. To mu ne poručujem ja, već onaj tko je tako formirao cijene… Ni te granole, uzgred kazano, ne vrijede tih 4 eura i 50 centi koliko sam ih platio.

Na meniju su još tost s lososom i avokadom, ali kako nam ih konobar nije spomenuo kad je nabrajao što imaju u ponudi, jedino što se može pretpostaviti je da ih danas nisu imali. Ili, eto, da im ih se nije dalo raditi…

Lokal je, da spomenem i to, u subotu između 10 i 12 sati bio prazan. Prošle godine nas je gore spomenuti šminker koji surađuje s Dolce&Gabbanom morao ubacivati unutra na neka improvizirana mjesta, a sada, evo, kao da je bila dojava o bombi pa da su svi gosti napustili objekt. Što je, čini mi se, logično kada im ništa ne nudiš za doručak.

I ja sam evo tamo bio samo jer sam mislio da imaju onu ponudu s kojom su krenuli, ali sada kada vidim da to više nije slučaj teško da ću se odlučiti da baš ciljano idem tamo. Nije loše za popit kavu ako se čovjek slučajno tamo zatekne, ali da će baš biti taj dašak promjene u Petrinjskoj o čemu sam prije godinu dana maštao, to se nažalost nije dogodilo i neće se ni dogoditi.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.