Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Na Vinistru je možda najmudrije doći sat ili dva poslije službenog otvorenja, dok su izlagački štandovi u porečkoj dvorani Žatika još poluprazni. Tada, naime, u miru, s dovoljno koncentracije, možete probati vino. A na ovogodišnjoj 31. Vinistri, koja je otvorena jučer, 9. svibnja, i traje do sutra, 11. svibnja, uistinu se ima što probati.
U sat i pol koliko smo jučer proveli na Vinistri, kušali smo tridesetak vrlo dobrih do odličnih vina, uključujući nekoliko rariteta poput fenomenalnog Benvenutijeva terana Anno Domini iz 2015., koji je sada podatan kao mlijeko, ali još raste u karakteru i eleganciji. Prvi smo put kušali ovogodišnju pobjednicu Vinistre u kategoriji mladih malvazija, Malvaziju obitelji Dešković iz Kostanjice kraj Grožnjana, koja nam se svidjela zbog naglašene mineralnosti i gotovo vertikalne strukture.
Prvi smo put pili i Ipšin ružičasti pjenušac proizveden od terana, refoška i merlota: radi se o najuspjelijem Ipšinu pjenušcu do danas. Prvi smo put probali Bastianov Teran iz 2022., elegantan, lakopitak, pun tamnog voća i glatkih tanina: riječ je o pokaznom primjeru terana koji se može piti brzo poslije berbe.
Ovdje treba reći da je Teran novo vino u Bastiànovu portfoliju. I da ga ima veoma malo. Degustirali smo i cijelu liniju Radovanovih bijelih vina iz 2024., koja sva sadrže visokooktanskih 14 posto alkohola, što im ne smeta, naprotiv. Sauvignon i Malvazija uobičajeno su vrhunski, no iznenadio je moćni Chardonnay prepun slasnog voća, koji je ozbiljno nadmašio naša očekivanja. Damjanićeva Justina iz akacije opravdala je, pak, pobjedu u kategoriji odležanih malvazija.
Na velikom Laguninom štandu uvjerili smo se da su rosei najveće istarske vinske kuće podjednako efektni u dvije bitno različite stilizacije: bazični pršti svježim crvenim voćem, dok je Rose Festigia otmjeno, vertikalno, vibrantno gastronomsko vino.
Na Veraldinom štandu Luciano Visintin priredio nam je “burgundski ” tasting: počeli smo, naime, s crnim vinom, masivnim Xtrianom iz 2022. koji bi mogao trajati desetljećima, nastavili Malvazijom iz 2024. koja se nije rasplinula poslije moćnog i gustog prethodnika nego je zadržala integritet i mineralnost, da bi završili odličnim pjenušcem Blanc de Noirs.
Na štandu bujske obitelji Franković razgledavali smo atraktivne nove etikete sa slikama konja koje podsjećaju na povijesne kronografije Eadwarda Muybridgea (etikete je dizajnirao Studio Sonda iz Vižinade) i uživali u hedonističkom slatkom passito muškatu Luna d’Oro.
Robi Bertoša točio nam je optimalno zrelu, dobro koncentriranu Malvaziju i izvrsni Sivi pinot, dok je Kadumova šarmantna Malvazija demonstrirala zašto upravo postaje jedno od popularnijih zagrebačkih restoranskih vina. A prije izlaska iz dvorane probali smo još i klasičnu Kozlovićevu Santa Luciju iz 2018. koja autoritativno pokazuje da istarska malvazija može postati veliko svjetsko vino.
Zanimljivo je da se na Vinistri pojavio i legendarni Slavonac Ivan Enjingi. Njegov se štand, prirodno, jer ne pripada Istri ni svijetu malvazije, nalazi u hodniku kojim se dolazi do glavnog izlagačkog prostora. Impresionirali su nas Venje iz 2006. i Graševina iz 2015., tako da posjetiteljima Vinistre toplo preporučujemo da se zadrže kod Enjingijeva malog stola. Vinistra je i ove godine potvrdila da je najvažnija i najbolje organizirana hrvatska vinska smotra. Kad smo odlazili, oko tri popodne, na velikoj livadi iza Žatike koja služi kao parkiralište, gotovo da više nije bilo mjesta ni za jednog Smarta, a kamoli za malo veći auto.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
