PAR U SLAVONIJI Vrlo dobar i preobilan sezonski ručak za dvoje u Crnoj svinji platio sam umjerenih 80 eura. Vrijedno vožnje do Čepina

Terasa čepinske Crne Svinje za Prvi maj bila je puna do zadnjeg mjesta. Rezervacije za ta mjesta podijeljene su još prije nekoliko mjeseci, a mi smo mogli biti sretni da u posljednji tren dobijemo stol u sali, ako se tamo može smjestiti zasigurno više od stotinu ljudi.

U prekrasan mirni ambijent livade i šume u kojem se nalazi restoran Crna Svinja, neprestano su dolazili novi gosti, a konobari su po svim stolovima postavljali rezervacije i za večernje termine. To možda najbolje svjedoči o popularnosti tog slavonskog restorana koji se odmaknuo od one klasične priče s kobasicama i čvarcima. Oni se toga, jasno, nisu odrekli, ali su se isto tako predstavili i s modernijom slavonskom hranom. 

Jelovnik je oda crnoj slavonskoj svinji što, eto, nije pretjerano teško zaključiti jer je uzgoj te pasmine u 19. stoljeću počeo upravo u blizini istoimenog restorana, ali i ostala jela su dobra. Za predjelo smo uzeli dvije juhe od medvjeđeg luka i poriluka s okruglicama od crne slavonske svinje. To je sezonsko proljetno jelo koje nije u stalnoj postavi njihovih restoranskih specijaliteta. Sezonalnost je još jedna odlika koja Crnu svinju razlikuje od slavonske konkurencije. Sa stalnog jelovnika dodali smo još i zapečene puževe na maslacu sa začinskim biljem i domaći kruh. Oba predjela su, da se razumijemo, bila veoma ukusna. Juhe koštaju oko  pet eura po tanjuru, a puževi su bili 10 eura. 

Sa sezonskog menija naručili smo i jedno glavno jelo, tomahawk od crne slavonske svinje s kuhanim mladim krumpirom i velikim slasnim šparogama. Cijena tomahawka je također veoma povoljnih 20 eura, a porcija veoma zasitna i veoma ukusna. Meso je bilo sočno i savršeno pečeno. Ostale komponente na tanjuru su također dobro funkcionirale, a umak hollandaise bio je savršen uz šparoge. To je kombinacija iz raja!

Drugo glavno jelo bila su jetrica s prženim lukom i pečenim krumpirom, a kao umak poslužen je fini domaći pinđur. Ne sjećam se točno koliko je to jelo koštalo, ali sve ovo gore navedeno uz dvije vode i dvije domaće rakije došlo nas je nešto manje od 80 eura. Bolji matematičari će onda lako izračunati cijenu tog jela. To je, da se razumijemo, spektakularna cijena kad se uzme u obzir kvaliteta mesa, izvrsna priprema i ovaj prirodni umirujući ambijent zbog kojega se zbilja nekad isplati napustiti džunglu glavnoga grada.

Servis je bio na razini svega ostalog, s malom zamjerkom da su konobari međusobno preglasno komentirali da jedne goste koji su već bili sjeli za stol treba premjestiti za neki drugi, jer je netko baš inzistirao na njihovu stolu kad je rezervirao. Ta greškica u smještanju gostiju za stolove mogla se izgladiti da je konobar samo pristojno došao do ljudi koji još nisu bili naručili, objasnio im zabunu i zamolio ih da pređu za drugi stol. Oni su, međutim prvo međusobno, dovoljno glasno da ih i ti ljudi čuju, komentirali kako ih, citiram, treba gurnuti bilo gdje drugdje. Nije to lijepo za čuti, pogotovo kad ste na ručku s djevojkom kao što je taj čovjek bio, ali ajde nije bilo zle namjere. Treba ipak samo malo više paziti na te neke finese jer, evo ipak, nisu baš klasični slavonski restoran s kobasicama i čvarcima u kojem bi se to još i toleriralo već, kako i sami navode i rade, prikaz neke nove, moderne Slavonije.

U toj Slavoniji, mišljenja sam, ne treba više nikoga nigdje gurati, ali ne treba im to ni uzeti za preveliku grešku. Moguće da je samo izdvojen slučaj preglasnog međusobnog dogovaranja zaposlenika…

U Crnu Svinju svakako se isplati otići kad god se uhvati prilika, makar i samo za ručak potegnuti iz Zagreba ta dva sata po autoputu, a ako se još uspije dobiti rezervacija za terasu, tojest da vas “gurnu” van, osjećat ćete se kao da je praznik svaki dan a ne samo ovoga prvog maja! 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.