Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Subotnje smo popodne umjesto uz prijenos derbija Hajduk-Dinamo proveli na veoma lijepoj terasi Cantilly Gardena, elegantnog ladanjskog restorana otvorenog u Vrazovoj ulici u Samoboru prije dvije godine. Na Cantillyjevoj terasi sjedite ispod velike trešnje odmah kraj travnjaka, s pogledom na restoranske vrtove. Cantilly, naime, sam uzgaja svoje povrće.
Cantilly nije tipičan samoborski restoran; ondje vas ne gađaju golemim telećim koljenicama i ne donose vam ogromne zdjele gulaša od divljači. Cantilly je poluveganski gastronomski bistro. Što znači poluveganski?
Jelovnik je koncipiran zrcalno, pa nasuprot klasičnom mesnom predjelu, poput foie gras, stoji vegansko jelo, foie gras napravljen od indijskih oraha i misa. A nasuprot carbonari sa šparogama nalaze se veganski wrapperi punjeni šparogama s julienneom od Cantilliyjeva povrća. Cantilly pati od nekoliko očiglednih koncepcijskih problema.
Restoran s vlastitim vrtom, i to još restoran poluveganske orijentacije, u ovo bi doba godine morao pripremati puno više proljetnog povrća od dva ili tri jela sa šparogama. U Cantillyju jučer gotovo da nismo vidjeli mladi grašak, sigurno nismo vidjeli bob ni mladi špinat, a na meniju nismo vidjeli ni jagode, što je posve nevjerojatno za svibanj.
Nadalje, neka se jela rade od prilično dosadnih sastojaka: file brancina ne bi se trebao pojavljivati na menijima gastronomskih restorana osim ako nije riječ o divljem brancinu što najčešće nije slučaj. Kuhanje je uglavnom dobro. Foie gras od domaćih gusaka bio je vrlo ukusan, kao i losos pastrva u škartocu s ribljim jusom. Pastrvina koža, međutim, nije bila hrskava a to je zapravo vrlo lako postići.
Wrapper sa šparogama i trakicama mladog povrća bio je optimalno hrskav i pun svježih okusa. Biftek je pečen savršeno precizno, baš kako smo tražili, no tanjur bi izgledao efektnije da smo iz biftek dobili po jednu cijelu bijelu i zelenu šparogu, s kap ili dvije nekog dresinga, umaka ili kreme, nego narezane, pomalo spaljene šparoge ne baš ugodne teksture. Kruh je prilično dobar, a maslinovo ulje iz Zagore dosta razočaravajuće, ispod razine restorana. Vinska karta je fenomenalna, jedna od najboljih na zagrebačkom području.
Pili smo izvanredni šampanjac Pierre Peters Blanc de Blancs, Markusovu intenzivnu maraštinu Pomalo i genijalno vino iz Rioje, López de Heredia Viña Bosconia iz 2011. godine. Vinska je karta osobito jaka u šampanjcima, Bordeauxu i Burgundiji.
Za ovu je odličnu kartu zaslužan Damir Klisurić, samoborski sommelier i barmen koji je radio na luksuznim cruiserima. Šteta je, međutim, što su hrvatska vina preskupa: dok briljantna, četrnaest godina stara López de Heredia košta samo 88 eura, niz hrvatskih vina prelazi sto eura a neka čak i 200. Posluga je iznimno ljubazna i uglavnom profesionalna. Ugodan ručak u idiličnom samoborskom ambijentu platili smo 302 eura. Oko 180 je otišlo na vino. A gosti za stolom pokraj našeg pili su jedan od klasika Angela Gaje.
Što bi Cantilly trebao popraviti 1. Uvesti dodatni, sezonski meni s puno mladog graška, boba, smrčaka, šparoga, jagoda, pa ga mijenjati svakih mjesec ili dva 2. Dosadne sastojke s menija zamijeniti lokalnima, ili zaista atraktivnim sastojcima: dnevno dostupna oborita riba umjesto filea brancina. 3. Doraditi prezentacije 4. Smanjiti marže na hrvatska vina
Ulica Stanka Vraza 1, Samobor
HRANA +3/5 VINA -5/5 SERVIS 4/5 AMBIJENT 5/5
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
