Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Jučer smo u Boogie Lab u ulici Kneza Borne došli oko sedam. Imali smo rezervaciju, smjestili su nas za stol kraj ulaza, ali su nam poslije desetak minuta ljubazno ponudili i stol na terasi što smo, naravno, prihvatili; tko ne bi poželio večerati vani na kraju još jednog perfektnog, blagog i toplog proljetnog dana?
Naručili smo tartar biftek, Boogiejeve dipove i burratu s pršutom. Tartar biftek, serviran s naribanim kozjim sirom i malo vlasca, bio je veoma dobar. Dipovi su bili još bolji, osobito krema od batata i parfe od piletine.
Kruh je bio očekivano izvrstan, dok je zelena posteljica za burratu i pršut bila sparušena. Što je, ujedno, i jedina zamjerka sinoćnjoj večeri. Budući da je Boogie Lab lokal s ograničenim tehničkim mogućnostima u kuhinji i da nije baš potpuno formalni restoran, hrana je zapravo bila neobično dobra, a cijene su više nego prijateljske. Tri jela s obiljem kruha i finim grisinima, butelju elegantnog pošipa Casa Boschi, četiri čaše odličnog Štamparova pjenušca Urban White i bocu Jamnice platili smo točno 102 eura: jela koštaju između 10 i 15 eura.
Međutim, problem je u tome što Boogie Lab, koji je otvoren prije 26 mjeseci, više ne djeluje novo. Boogie spada u onu vrstu lokala koji žive od hypea, od osjećaja da se ondje stalno nešto događa, mijenja, inovira, a ne od rutine.
Budući da se vlasnici već dulje vrijeme moraju baviti svojim golemim američkim projektom, koji uključuje izvoz kruha i peciva u Sjedinjene Države ali i otvaranje Boogieja u New Yorku, jasno je da se ne stignu koncentrirati na Boogie u Parku Kneževa. No, prvom Boogie Labu zaista treba face lifting, i to što prije dok kroz njega još svakodnevno prolaze stotine gostiju.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
