Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Učinilo mi se nedavno da sam začuo poznati glas. Dozivao me i pozivao da se popnem na OIV toranj Sljeme. Nisam točno znao odakle mi je poznat taj glas, ali dobro sam ga znao. Kao neki stari prijatelj koga dugo nisi vidio, niti si na njega pomislio, a onda negdje začuješ njegov glas i to te vrati u vrijeme vašeg druženja. Okrenuo sam se potom u smjeru iz kojega je glas dopirao i tamo sam ugledao Sinišu Cmrka, voditelja svojedobno edne od najpopularnije emisije za djecu Turbo Limach Show, a koja se prikazivala na HRT-u do 2003. godine.
Tih godina bio je skoro pa svakodnevna pojava u mom životu, a nakon što je emisija ukinuta potpuno je nestao iz javnog života. Ovdje na Sljemenu, shvatio sam, radi kao promotor svog projekta zvanog “Optimizam”, a koji za cilj ima, kako kaže, širiti optimizam i ljubav među ljudima. OIV toranj Sljeme bi u tim njegovim planovima trebao postati epicentar širenja optimizma, ljubavi i dobre volje među ljudima.
Projekt je navodno započeo prije više od deset godina, a je li zaživio još nije sasvim jasno. Ne treba to čuditi. Toranj je, naime, otvoren prije skoro pedeset godina, u svibnju 1976. godine, a tek je prije možda godinu-dvije dobio kafić dostojan svoje pozicije. Bilo je doduše nešto otvoreno i na nekoliko tjedana 1983. godine, ali u ono vrijeme su brzo odustali od toga.
Kafić Sljeme 360 Control Tower, koji sada tamo radi (i to vrlo dobro), digao je sljemensku ugostiteljsku ponudu vrlo visoko. Taj potpuno ostakljeni kafić najspektakularniji je ugostiteljski objekt u cijelom Zagrebu, ali i šire. S visine od 1112 metara možete promatrati Zagreb, Zagorje i Medvednicu: pogledi od 360 stupnjeva iz okruglog kafića u TV tornju neusporedivi su s ugođajem bilo kojeg drugog lokala u ovom dijelu Hrvatske. Izbor pića je izvrstan, plate i kolači koje nude bolje nego u bilo kojem od njima obližnjih lokala, a osoblje vjerojatno najljubaznije koje sam u posljednje vrijeme sreo. S neobičnom lakoćom i bez ikakve nervoze uspjeli su smjestiti a onda i poslužiti dvije velike, nepovezane grupe izletnika koje su, kako to obično biva, u isti tren ušli u lokal.
Cijene su također prihvatljive, a jedino što bi se, kao, moglo prigovoriti to je cijena od 12 eura po osobi koliko nažalost iznosi cijena za ulazak, ali neću pretjerati kada kažem da se čak i to isplati platiti. Ovaj kafić je naime nevjerojatno uspješan projekt o kojemu bi grad Zagreb svakako trebao više brinuti, a najmanje što bi trebali to je promovirati ga. Tako nešto dobro može poslužiti samo za primjer svima ostalima koji žele otvoriti lokal na nekoj lokaciji od značaja za cijeli grad, a ipak im nije jedini interes sa što manjim ulaganjima ostvariti što veću dobit, već žele baš poput ovih iz 360 Control Towera stvoriti neku dodatnu vrijednost za cijeli Zagreb.
Možda tako i Siniša Cmrk, televizijska zvijezda moga djetinjstva, koji popularnosti ovoga kafića također doprinosi svojom pojavom ispod tornja gdje prolaznicima dobacuje, baš kao nekoć s TV ekrana a sada ispod TV tornja, neke duhovite doskoćice i rime… možda i on, palo mi je na pamet, tako i tamo uspije sa svojim optimističnim projektom. Lokacija mu je u svakom slučaju veoma pogođena jer je baš ovih travanjskih i svibanjskih dana, kada nam se u Zagreb vraćaju topli dani, Sljeme jedna od najdražih i zahvaljujući novoj žičari praktičnijih lokacija za provesti dan.
Što je ,međutim, s ostalim ugostiteljskim objektima na Sljemenu? Hoće li i oni ikad uspjeti ili je ova srednja razina planinarskih domova, a koja uopće ne može stati u istu rečenicu s onim što viđamo po Austriji, Italiji ili Francuskoj, sasvim dovoljna? Po principu za koga je – dobro je?!
Elem, na Medvednici radi možda desetak planinarskih domova ili ugostiteljskih obrta, do kojih vodi ukupno 70 planinarskih staza. Sljemenski planinarski domovi baziraju se sasvim ispravno na domaćoj zagrebačkoj ili zagorskoj kuhinji pa tako nude varivo od graha, sir i vrhnje, puricu s mlincima,, zagorske štrukle, kobasice i štrudle ili palačinke. Problem na koji se ipak prečesto nailazi je da ta kuhinja i nije baš domaća, već je riječ o smrznutim kupljenim proizvodima za koje se baš i nismo morali popeti tisuću metara uz brijeg.
Stara Lugarnica, da izdvojim i neke dobre primjere, nudi gulaš od divljači po koji, kažu, gosti dolaze čak i iz Slovenije, a makovnjače, orahnjače, štrudle i razne gibanice rade isključivo iz stare bakine kuharice. Zimi su poznati po izvrsnim sarmama i krvavicama, a juha s griz knedlama je upravo onakva kakvu bi vam baka napravila. Usluga bi međutim trebala biti mnogo bolja, i za narudžbe se ipak ne bi trebalo čekati kao da vam, evo, ista ta baka to donosi. U Grofici je zvijezda zagrebački odrezak od čak pola metra.
Taj može nahraniti četiri osobe, i to ako su umorne od planinarenja, a Planinarski dom Runolist, jedan je od najljepših sljemenskih domova. Nalazi se na južnim padinama središnjeg dijela Medvednice, usred guste šume, na nadmorskoj visini od 830 metara. S njihove terase imat ćete zasigurno jedan od najljepših pogleda na Zagreb. Hrana se bazira također na varivima koja bi mogla biti malo bolja, s malo više okusa ipak, a ponekad nude i teletinu ispod peke, ali ono što ih donekle razlikuje od drugih je da u ponudi uvijek imaju i neko vegansko varivo ili tjesteninu s gljivama. Za one među nama koji, jel, ne jedu meso.
Po lungić u maramici i ražnjiće se, da spomenem i to, ide u bistro Pilanu, smješten uz glavnu cestu na Bliznecu, inače najposjećenijem ulazu u Park prirode Medvednica, a koji je dobio ime po pilani koja je tu sagrađena 1898. godine i koja je služila za proizvodnju tačaka. Danas je to mali, šarmantni muzej koji možete posjetiti nakon ručka…
Planinarski dom “Ivan Pačkovski” ili popularnije Puntijarka, nazvan po vrhu ispod kojeg je smješten, omiljen je među planinarima koji rado tu svraćaju radi okrijepe. Kralj klasične ponude je svakako grah, sa ili bez kobasice, purica s mlincima, pečena svinjetina ili pak domaće krvavice. Nećete ostati razočarani ni filekima ukoliko to volite, a mnogi od čak tristotinjak izletnika koji se mogu smjestiti na terasama ispred i oko doma, čini mi se, upravo to čine. Puntijarka je najveći planinarski dom na Medvednici, a otvoren je sve dane u tjednu.
Ako ćete međutim vaš izlet na Sljeme započeti u Mikulićima, popularnom planinarskom stazom 9 stići ćete do Planinarskog doma “Risnjak”. Ovdje će vas dočekati možda najpovoljnije cijene hrane i pića od svih sljemenskih domova, a svi posebno hvale štrudle u svim varijantama, te domaću orehnjaču i makovnjaču. Planinari će se uglavnom složiti da ćete ovdje naići na ljubazne ljude, ugodnu atmosferu, odličnu uslugu, ali hranu nisam probao jer, eto, nisam tim putem krenuo na Sljeme iako mi je iz više izvora potvrđeno da je grah upravo kod njih najbolji.
Ono što nažalost odlikuje prevelik broj sljemenskih restorana je aljkavo kuhanje pa nije rijetkost da ljudi nailaze na nedovoljno počeno meso ili, recimo, presuhu i bezokusnu teletinu. Upravo zato su variva, da se tako izrazim, bestseleri na Sljemenu. Ono međutim što bi bilo lijepo vidjeti to je da, baš poput bara 360 Control Tower, naprave još jedan korak dalje. Spomenuti kafić bi naime bez problema mogao biti u bilo kojoj državi na svijetu i, na bilo kojem vrhu planine, a upravo to je, mišljenja sam, nešto čemu bi i svi ostali u ovom raju od prirodnog bogatstva trebali težiti.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
