USKRS U PADOVI U čuvenoj Folperiji pojeo sam cijelu kuhanu hobitnicu, s utrobom i svim iznutricama

Kad sam u Padovi na Veliku subotu ugledao mali kiosk s karakterističnom crvenom tendom na Piazza della Frutta, mojoj sreći nije bilo kraja. Nakon pomalo napornog puta i gužvi na autocesti, osjećao sam se, da ostanem u duhu blagdana, kao da sam se ponovno rodio! La Folperia, ta simpatična riblja delikatesa na otvorenom, inače se otvara samo za vrijeme aperitiva, a sada je, evo, bila otvorena i u doba ručka jer je radila cijeli dan. 

Talijanski ugostitelji, za razliku od naših, za Uskrs i dane oko Uskrsa nisu se odmarali već su, upravo suprotno, pojačali ponudu i radno vrijeme da omoguće svima da ovaj blagdan kojim se slavi život upravo tako i provedu, zajedno, na nekom vibrantnom gradskom trgu uživajući u savršenoj talijanskoj hrani.

U Folperiji možete pronaći izvrsna tradicionalna domaća i venecijanska jela u kojima možete uživati uz čašu prosecca ili Aperola za stolom nekog od obližnjih barova. Bez pitanja će vam dopustiti da jedete hranu donesenu sa strane. Sve to obogaćuje i osmijeh onih koji rade za Folperijinim pultom, za kojim unatoč dugim redovima nema nimalo nervoze niti se hrana dugo čeka. Kod nekih domaćih pokušaja ribljeg street fooda uvijek je dolazilo do problema s predugim čekanjem na nešto što bi trebalo biti brzo gotovo, a još sve i samo prži. A riba se, poznato je, može pripremati i na drukčije načine. Zato su pokušaji hrvatskog ribljeg street fooda mahom ostali samo pokušaji, dok je Folperia postala padovanska gastronomska institucija. 

Odmah sam probao Folpettu, lokalni specijalitet iz Chioggie od cijele kuhane hobotnice, uključujući utrobu i iznutrice, koja se naziva i cacarona. Okus je bio vrlo intenzivan ali upravo takav i treba biti. Ako vam je to prejako , rekao mi je simpatični prodavač, onda ste vi preslabi! Uz Folpettu naručio sam još bakalar na bijelo, kozice na štapiću, lignje i škampe. Sve to me došlo manje od 30 eura. Zbilja nevjerojatno!

Na velikoj tržnici na Piazza delle Erbe, miješa se bezbroj boja i mirisa. U sjeni srednjovjekovnog Palazza della Ragione smjestilo se mnoštvo šarenih štandova, dok su dvije dugačke natkrivene arkade, nazvane Salone, prepune neodoljivih delikatesnih trgovina specijaliziranih za salamu, pršut, parmezan i svježu tjesteninu. Pod arkadama se nalazi i fantastičan restorančić Paštašuta, u kojemu sam pojeo bigole s raguom od patke, ragu d’anatra a nešto kasnije i fantastičan sendvič s porchettom i malo senfa.

Za sve što sam nabrojao trebalo mi je manje od 24 sata provedenih u Padovi, prelijepom gradu prije svega poznatom po vjerskom turizmu zbog Bazilike Sv. Antuna.Padova je i veliko sveučilišno središte. Od 200 tisuća stanovnika, skoro 60 tisuća su studenti. Ono što sam vidio i probao pokazuje, međutim, da bi Padova zahvaljujući toj svojoj povijesnoj tržnici i ovakvim modernim restoranskim konceptima koje su suprostavili tradicionalnim, u nekim većim gradovima malo boljim talijanskim restoranima od padovanskih, mogla postati i  puno važnije gastronomsko središte sjeverne Italije nego što je sada. Za sve nas to je itekako dobra vijest jer je Padova od Zagreba udaljena manje od četiri sada vožnje, a za neka od ovih gore spomenutih jela i doživljaja s ulica po kojima svi hodaju savršeno odjeveni, dotjerani i dobro raspoloženi, isplati se potegnuti taj put pa makar na jedan dan.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.