USKRS U BERLINU Tim Raue ima dvije Michelinove zvjezdice i 30. mjesto na listi World’s 50 Best, ali hrana u njegovu restoranu bolno je prosječna 

Chef Tim Raue je globalna superzvijezda u gastronomskom svijetu. Njegovi restorani su ekstremno popularni, uskoro će ih imati čak četiri u Berlinu s najnovijim u ikonografskom TV tornju, a nagrada ne nedostaje. Glavni Tim Raue restoran ima dvije Michelinove zvjezdice, trenutno je pozicioniran na respektabilnom 30. mjestu World’s 50 Best ljestvice i ima bezbroj plaketa koji se mogu staviti na zid kao znak da jedete u ozbiljnom restoranu.

Tim Raue je svjetsku slavu stekao i epizodom u Netflixovu Chef’s Tableu, s kojom se nova generacija gostiju restorana upoznala s njegovom zanimljivom i ekscentričnom osobnošću. Tim Raue je, dakle, jedan od chefova koji veoma uspješno diktiraju smjer regionalne gastronomije. Međutim, nakon ručka u njegovu glavnom restoranu blještave nagrade gube sjaj. Raue je poznat po tome što se ne bavi lokalnom gastronomijom već obožava azijske utjecaje koji su vidljivi u svakom detalju njegova restorana.

Od ulaska u restoran posvuda su azijski artefakti i žarke boje, stolovi su postavljeni sa štapićima za jelo. Koliko je ta silna ljubav prema Aziji opravdana, nismo baš sigurni. Raue se gostima obraća samo kroz azijske utjecaje, bez specifikacije je li riječ o japanskim, kineskim, vijetnamskim, tajlandskim ili nekim drugim utjecajima. To nije neobično, ni briljantni madridski DiverXO chefa Dabiza Muñoza azijske utjecaje ne koristi doslovno, ali DiverXO je restoran iz sasvim druge dimenzije. U Tim Raue stječete dojam da je Azija je tek cool referenca, sinonim za dobru gastronomiju koju je dobro koristiti kao podlogu za kreiranje jela.

Naš jelovnik, koji navodno spaja berlinsku gastronomiju s različitim azijskim utjecajima, pokazao je da ekipa Tim Raue restorana površno poznaje raskošnu azijsku gastronomiju. Zapravo, sve se svodi na to da se određenim jelima dodaje čili, drugima malo đumbira i to bi zapravo bilo to. Površnost se vidi i u egzekuciji, okusima, prezentaciji i rasporedu jela. Imali smo dojam da smo u bistrou u kojem kuha chef ne bitno talentiraniji od mnogih hrvatskih chefova koji reputaciju održava uglavnom marketingom, a potpisni jelovnik Kolibri x Berlin tu reputaciju nipošto ne može opravdati.

Ručak je počeo dobro. Raskošni i elegantni mali snackovi najavili su snažne okuse za koje smo se nadali da će biti prisutni u cijelom meniju. Posebno su bile dobre stabljike špinata sa wasabijem, lješnjak s kremom od lješnjaka i riblji temeljac koji nas je okrijepio nakon što smo pokisli na prevrtljivom berlinskom proljetnom vremenu.

Prvi slijed, međutim, donio je i prvo veliko razočarenje koje neće biti i zadnje. Kavijar i krastavci načelno su dobra kombinacija, ali naše jelo bilo je u tolikom disbalansu da je, unatoč eleganciji, zapravo bilo neuspješno. Krastavac je pojeo sve ostale komponente i ostavio dugi neugodni aftertaste. Smuđ s kiselim kupusom konceptualno je zanimljiv ali zbog intenzivnog okusa kiselog kupusa, posebno u umaku, ideja nije jasna. Zašto restoran proljetni meni otvara ekstremno zimskim jelom čiji karakter predstavlja suprotnost proljetnim okusima, a i porcija je daleko prevelika za početak menija. Koktel od kozica nije ostavio nikakav dojam, ponajprije zbog inferiornih kozica, a onda i zbog nedorečenog i dosadnog koktela u kojem se osjetio samo okus limunske trave.

S idućim jelom kuhinja je napokon izbacila jelo na svjetskoj razini. Odojak sa žutim graškom i senfom bio je apsolutno fenomenalan i bez greške. Toliko sočnog, hrskavog i neodoljivog odojka nismo jeli nekoliko godina i jedino je jelo zbog kojeg bismo se vratili u Tim Raue restoran, da baš moramo. Pileći fricassee, jedno od najpoznatijih klasičnih jela, vratio je dosadu na meni. Piletina s povrćem, temeljcem i crnim tartufima je korektno jelo za hipsterski bistro koji se tek uči kuhati, a nikako za veliki svjetski restoran. Boršč od wagyu govedine nije popravio dojam. Dugo iskuhavani wagyu mogao se zamijeniti bilo kojim mesom i gosti garantirano ne bi znali razliku. Kuhinja Tim Raue restorana uspjela nešto što nismo mislili da je moguće; svesti jedan od najboljih komada mesa na svijetu na tek prosječan komad mesa s nezanimljivim i donekle irtirirajućim okusima.

Deserti su bili bolno prosječni. Nakon svega ovoga može se pomisliti da je Tim Raue loš restoran s netalentiranim chefom. Što zaista nije istina. Poneki okusi su zanimljivi i snažni, ali većina jednostavno nije i tu se nema više što reći. Tim Raue bi u najbolju ruku bio dobar restoran s jednom Michelinovom zvjezdicom, jer ne bi stvarao velika očekivanja. Ali sadašnju reputaciju ne opravdava hranom, a ni servis im nije jača strana. Konobari su hladni i nepristupačni, goste odrađuju kao na traci bez ikakvog dodatnog zanimljivog detalja na kakve restorani ovog žanra i razine uvijek paze. Nekoliko puta nam se dogodilo to da samo usred jela po nekoliko minuta ostajali s praznim čašama, a i između jela smo sjedili s praznim čašama a da se nitko nije sjetio nadotočiti nam vino. Kad ustanete da potražite toalet, nitko vam se neće udostojiti pokazati put. Jela dolaze na stol iako nisu svi gosti za stolom, i tako dalje i tako dalje… Uza sve to, čudi što je ne baš mala sala restorana Tim Raue bila puna do zadnjeg mjesta.  Račun s buteljkom njemačkog rieslinga Georga Huffa i dvije čaše šampanjca platili smo 770 eura. Opasno previše za ono što smo dobili. 

TIM RAUE 

Rudi Dutschke Straße 26, Berlin

HRANA 4 VINO +4 SERVIS 4 AMBIJENT 4

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.