Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prije više od pet godina, upravo na ovim stranicama, pisao sam o Charliejevoj terasi koju sam opisao kao najbolju za ispijanje jutarnje kave sa simpatičnom pripravnicom iz nekog obližnjeg odvjetničkog ureda – što mi je tih godina u nekoliko navrata i uspjelo – i za ispijanje točenog piva s prijateljima dok se na Charliejevom televizoru, toliko velikom da je Modrić u prirodnoj veličini, vrti neka utakmica.
Ali ni ta utakmica – poentirao sam snažno u želji da opišem koliko je dobro tamo sjediti – ma kako uzbudljiva bila ne može biti ni približno zanimljiva k’o promatranje raznog svijeta koji tuda svakodnevno prolazi i, koji tu skoro pa pet desetljeća redovito dolazi. (Poznate face da ni ne spominjem…) U tih pet godina, međutim, s tom terasom pošlo je sve po zlu što je moglo poći.
Charliejeva prekrasna terasa iz godine u godinu postajala je sve manja. Kako god se neki poduzetnik sjetio da bi tu negdje u blizini mogao otvoriti neki pop up kafić koji neće opstati ni do sljedeće godine, jer takvi vlasnici na dulje ni ne planiraju, gradske vlasti bi bez da gledaju neku veću sliku grada otkinule komad njihove terase.
Charlie je komadić po komadić ostajao bez svoje terase, dovodeći se tako u u jednu vrlo složenu situaciju. Zbog male kvadrature unutarnjeg prostora, naime, opstanak tog – ponovit ću još jednom – legendarnog zagrebačkog kafića koji bi kao jedno od rijetkih kultnih gradskih mjesta zapravo trebao biti zaštićen poput spomenika kulture, skoro je isključivo ovisio o toj terasi.
Između ostaloga i uslijed svega toga, napustila nas je prvo gospođa Zdenka Braun, vlasnica lokala i spiritus movens od njegova otvorenja, ali i njezin sin Davor koji je to trebao dalje voditi. Kafić je ubrzo zatvorio, a centar grada ostao i bez tog posljednjeg kulturnog mjesta na kojemu se može ispijati jutarnja kava s, recimo, simpatičnom pripravnicom iz nekog obližnjeg odvjetničkog ureda i mjesta za ispijanje točenog piva s prijateljima dok se gleda neka utakmica.
Onaj zanimljivi svijet, uzgred kazano, koji je tuda svakodnevno prolazio i koji je tu skoro pa pet desetljeća redovito dolazio, odjedanput je ostao bez svoga orijentira. Terasa je u tom periodu nestala u potpunosti i taj nekoć najbolji komadić asfalta u gradu Zagrebu – da privedem kraju ovu skraćenu verziju povijesti ugostiteljstva u Zagrebu – odjedanput je postao neki brisani prostor na kojemu se sakupljalo samo smeće, a ljudi su preko njega prelazili sasvim nesvjesni da je tu nekoć bila zasigurno najslavnija terasa u gradu.
——-
Elem, upravo zato veseli vijest koju kao prvi objavljujemo na Kultu Plave Kamenice, da je novi vlasnik Charlieja gospodin Alan Bubanović, nedavno preuzeo i susjedni kafić Cosmopolitan. Ono što se dakle Charlieu događalo posljednjih godina, da susjedni lokali komadaju njegovu terasu, gurajući ga tako prema propasti, događa se sada susjednim lokalima. Charlie ih lagano preuzima i tako se, evo, na zadovoljstvo cijelog grada vraća u povijesne granice svoje terase.
Dugogodišnja nepravda je, eto, na taj način napokon ispravljena!
Činjenica koja međutim, veseli još i više od samog povećanja postojeće terase, te toga da će susjedni Cosmopolitan pod novom upravom možda napokon postati respektabilan ugostiteljski objekt, je da će ta nova terasa između ovih kafića postati prava mala biljna oaza u srcu grada.
Osim dakle, što su već sada postavili vjerojatno najljepše stolove i stolice na terasi i one neke niske male foteljice u kojima bi se zavaljeno moglo sjediti i po cijeli dan, te fantastično uredili unutrašnji prostor lokala poštujući tradiciju do najsitnijeg detalja, planirano je i postavljanje biljnih aranžmana koji bi svakako bili dobrodošlo osvježenje na ovom vrućem gradskom asfaltu.
Stariji posjetitelji Charliejeve terase sjetit će se da je na tom mjestu vjekovima stajalo jedno prekrasno veliko drvo koje u svojim stihovima opisao i Dragutin Tadijanović.
“Gledam kroz prozor tvoje sobe nebo nad bijelim oblacima, među granama lišća gledičije, kako si i ti donedavno gledala stojeći kod zatvorenog prozora i videći koliko je sati na katedrali”, zapisao je u pjesmi Pusta želja, posvećenoj njegovoj tek preminuloj supruzi Jelici. Njihov stan u Gajevoj 2 nadgledao je naime, taj potez s nizom stabala gledičije, simbola urbanog zelenila nadomak glavnog zagrebačkog trga.
To stablo nažalost već dugo ne sudjeluje u vizuri zagrebačke špice. Zagrebački holding uklonio je gledičiju po nalogu Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, s obzirom na to da je stablo bilo suho i napadnuto gljivom u vratu korijena.
Kasnije je podružnica Zrinjevac izvršila, istine radi, zamjensku sadnju, ali dok to prekrasno drvo ponovno ne naraste i dok mu se krošnja ne razgranaju – a što će zasigurno trajati još mnogo godina – prava je sreća da je Charlie dospio u ruke ljudi koji su svjesni značaja njihove terase i da, evo, pri tome još imaju i smisla kako da je urede u skladu s tom bogatom poviješću.
I, na antologijskoj fotografiji Ive Eterovića, upravo mi je palo na pamet, a na kojoj je zabilježio stanje Charliejeve terase u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, a koja me onomad bila inspirirala za prvobitni tekst o Charliejevoj terasi koji na početku spominjem, primjetni su cvjetni aranžmani koji će se, kako se čini, ponovno vratiti ispred kućnog broja 4 u Gajevoj ulici.
Povodom toga, najavili su iz Charlieja (sada već i iz Cosmopolitana), ove subote u vrijeme zagrebačke špice organizirat će veliku proslavu u suradnji s Noelom čije proizvode od samih početaka poslovanja ove nove verzije Charlieja svakodnevno drže u ponudi, a što je svakako obogatilo cjelokupnu ponudu ne samo na toj mikrolokaciji već u kompletnom središtu grada.
Ponovno će Charliejeva terasa – jasno mi je već sada – biti najbolja za ispijanje jutarnje kave sa simpatičnom pripravnicom iz nekog obližnjeg odvjetničkog ureda i za ispijanje točenog piva s prijateljima. Razni svijet koji će tuda svakodnevno ponovno prolaziti, uslijed vraćanja starog sjaja nekoć najslavnije gradske terase, nema nikakve sumnje da će ponovno krenut tu i redovito dolaziti…
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
