Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Godine 1981. američki propagandist John J. B. Wilson izmislio je Zlatnu malinu, nagradu za najgore filmove koja se dodjelulje uoči dodjele Oscara. Zlatna malina postala je gotovo nepogrešivo mjerilo lošeg u američkoj filmskoj industriji. Od ove godine Kult Plave Kamenice uvodi nagradu Lažni tartuf, za osobite podbačaje u hrvatskom ugostiteljstvu, turizmu i prehrambenoj industriji. Dobitnici Lažnog tartufa proglašavat će se svake godine krajem siječnja. Evo dobitnika Lažnog tartufa za 2024.
Plava laguna u vlasništvu čileansko-hrvatske velepoduzetničke obitelji Lukšić najbolji je primjer mediokritetskog pristupa turizmu. Lagunini brojni hoteli više su spavaonice nego pravi hoteli, hrana je uglavnom grozna a bolji restorateri u Poreču i Umagu, gdje Plava laguna ima najviše hotela, kampova i apartmanskih naselja, groze se njenih gostiju jer su poznati kao prilično loši potrošači. Plava laguna primjer je kompanije koja u Istri naprosto ne želi unaprijediti kvalitetu svojih proizvoda i tako postaje ograničavajući faktor za razvoj istarskog turizma.
Nedavnim zatvaranjem 4Burgersa u Teslinoj i simbolički je propao domaći pokušaj stvaranja lanca burger barova. 4Burgers se pogrešno reklamirao, prodavao je vrlo prosječne burgere, imao previsoke cijene u usporedbi s cijenama u pravim lancima hamburgera a preniske da bi bio isplativ.
Za razliku od 4Burgersa, hrvatska franšiza najvećeg svjetskog lanca pizzerija nije neuspješna. U Zagrebu se otvorilo više Domino’sa što znači da posao kako tako ide. No, pizza u Domino’su uistinu nema nikakve veze s bilo čim dobrim zbog čega volimo pizzu.
La Riseria na uglu Masarykove i Gundulićeve bila je loše vođena tratoria, koja se zatvorila tijekom ljeta. Kao i mnogi restorani koji nisu uspjeli, La Riseria nije htjela priznati poraz nego je na ulazna vrata stavila obavijest da je zapravo na godišnjem odmoru. Jučer, 29. siječnja, na vratima Riserie i dalje je pisalo da je na godišnjem odmoru. Ovu vrstu lijenosti, premda je bezazlene, svakako treba istaknuti.
Kraš je svojedobno bio ponos hrvatske prehrambene industrije i sinonim za čokoladu u cijeloj regiji. Krašev marketing i dalje vrlo dobro radi i stalno izbacuje nove proizvode koji su tržišno pametno koncipirani i vizualno atraktivni. Kraševe propagandne kampanje, poput one kontroverzne za Domaćicu, pamte se godinama. Ali Kraševe čokolade, napolitanke, bomboni i keksi postali su tužno mediokritetski, što i nije neobično budući da se proizvode od slabih sastojaka. Prema Krašu smo iznimno sentimentalni jer smo odrasli na njegovim slatkišima. I zaista nam je žao što se njihova kvaliteta kontinuirano urušava.
Hvar je vjerojatno najljepši jadranski otok. Hvar je potencijalno fantastična turistička atrakcija visokog svjetskog ranga. No, Hvar se već godinama bori s lošim hotelijerstvom, tučnjavama barkariola koji prevoze turiste na Paklinske otoke i sukobima vlasnika velikih lokala, što je kulminiralo lanjskim težim fizičkim napadom vlasnika Carpe Diema na vlasnika Garifula i njegovog kuhara. Logično je da se u takvom malignom društvenom ambijentu nije mogla razviti nikakva ozbiljnija restoranska scena, i da ne Hvaru ne postoji restoran dostojan ljepote tog jedinstvenog otoka.
Ako će Zagrepčani sutra doista bojkotirati kafiće, jedan od okidača za bojkot mogla bi biti klizna politika cijena u ovoj cafe-slastičarni u najstrožem centru grada, odavno poznatoj po lošem sladoledu i kičastim kolačima. Millenium je, naime, na Badnjak prodavao običnu Coca Colu za 8 eura (60 kuna) a na Sveta tri kralja kavu s mlijekom za 4,80 eura. Poslije blagdana cijene padaju, ali 60 kuna za Colu u običnom uličnom kafiću dugo će se pamtiti.
Otkako su se otvorili Kokoš & sendviči izgledaju kao da su izloženi bojkotu. Usprkos razmjerno prometnoj lokaciji blizu Cvjetnog trga, Kokoš & sendviči stalno su prazni. Tako je, primjerice, bilo i u utorak oko tri, kad se u ovom dobro brendiranom lokalu nisu mogli uočiti baš nikakvi znakovi života, dok su svi drugi susjedni kafići i restorani bili solidno popunjeni. Kokoš & sendviči otvorili su se s dva do tri eura višim cijenama pilećeg fast fooda nego kod bližih konkurenata, što je odmah rastjeralo potencijalne goste. Kasnije su pokušavali amortizirati startne cijene raznim akcijama što, čini se, nije pomoglo.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
