Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Vijest o privremenom prekidu proizvodnje i otkazu radnicima jučer je na Instagramu objavio Tijay Salhotra, sada već bivši radnik Glenglassaugh destilerije. Njegova je objava doista snažno odjeknula industrijom jakih pića, pogotovo jer se radi o trenutačnoj odluci vlasnika koja je na snagu stupila odmah.
Na prvu se moglo pomisliti kako je riječ o hirovitom potezu vlasnika uslijed sve većeg nezadovoljstva radnika škotske whisky industrije, ali problem je daleko dublji. Krenimo redom.
Da, činjenica je da se ukupna whisky industrija, posebno škotskih maltova, susreće sa značajnim trzajima tržišta i sve većim izgledima za ozbiljnu krizu koja se prelijeva i na rastuće nezadovoljstvo radnika, čak i povremene štrajkove. Brown Forman grupacija tako je već početkom ove godine najavila globalno smanjenje broja zaposlenih od značajnih 12% globalno. Takva je mjera samo nastavak prošlogodišnjih otpuštanja i zatvaranja njihove bačvarije u Kentuckyju.
Što se tiče ovog slučaja Glenglassaugha, iz Brown Formana su promptno reagirali na objavu svojim komentarom koji glasi otprilike ovako: “Nije točno da se Glenmglassaugh gasi, nego će samo dijeliti proizvodnju s destilerijom BenRiach, što će uključivati naizmjenična razdoblja proizvodnje i pauziranja, kao što se to tradicionalno radilo.”
Objašnjenje je više nego nelogično i to iz nekoliko razloga. “Dijeljenje proizvodnje” ili Shared production pojednostavljeno znači da će ista ekipa radnika dio godine opsluživati jednu, a drugi dio godine drugu destileriju. To ujedno znači i rezanje proizvodnje u drugoj, u ovom slučaju Benriach destileriji, ali uz čuvanje radnih mjesta. Ipak, i dalje je riječ o rezanju.
Činjenica je da takve prakse dijeljenja proizvodnje nisu novost u škotskoj povijesti. Krajem prošlog stoljeća, primjerice, radnici iz Laphroaiga dolazili su par puta godišnje uključiti Ardbegove kotlove, kao što su i oni iz Springbanka povremeno odlazili u Glen Scotiu. U oba slučaja to se događalo u krizi, kao puko održavanje jedne od destilerija na životu, tet toliko da se posve ne ugasi. Srećom, i Ardbeg i Glen Scotia su dobile nove vlasnike i danas rade bez problema.
Donedavno su i radnici Springbanka povremeno odlazili u bratsku Glengyle destileriju (Kilkerran). Sada obje rade u jednakom volumenu, ali je Springbank srezao proizvodnju o čemu se baš nije puno javno govorilo. No, u svim tim slučajevima destilerije su se nalazile jedna preko puta druge. Glenglassaugh i BenRiach udaljene su 50 kilometara, što baš i nije malo za neko povremeno “dijeljenje proizvodnje”. Dakle, definitivno je riječ o ozbiljnom kresanju troškova koje je Brown Forman očito odlučio prevaliti preko leđa radnika i obima proizvodnje destilerije Glenglassaugh, ali sasvim logično i BenRiacha.
Za sada se čini da GlenDronach, treću škotsku malt destileriju u rukama Brown Formana, neće stići drastične mjere. Zanimljivo, Glenglassaugh neće gasiti centar za posjetitelje, dućan ni plaćene obilaske, kao niti otpuštati administrativno i prateće osoblje. Otkazi su podijeljeni isključivo u proizvodnji. Uz sva ova kresanja, odluka o redukciji Glenglassaugha donesena je naglo, gotovo preko noći i drastično. Stvari u Brown Forman grupaciji čini se ne funkcioniraju ni najmanje dobro.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
