Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Kukuljanovo je veoma atraktivno mjesto za otvoriti restoran. Nevjerojatno puno ljudi radi u ovoj industrijskoj zoni udaljenoj tek nešto više od dvadesetak minuta od Rijeke. Sve te ljude, naravno, treba i nahraniti. Konkurencija je velika. Putniku, iako nije smješten u samom Kukuljanovu, jedan je od najpopularnijih restorana na čitavom Kvarneru, koji izbacuje sumanute količine hrane svaki dan.
Tu je još naravno i odlični McChevap, od nedavno i McDonald’s, ali i niz ostalih restorana koji pripremaju velike količine hrane što brže i što jeftinije. Izbora, dakle, ne nedostaje. Čini se, međutim, da smo pronašli jedno od manje razvikanih mjesta, superpopularno u lokalnoj zajednici koja na Kukuljanovu živi i radi. Pun Pjat je mjesto na koje idete s ciljem jer je izvan svih mogućih ruta. Konoba se nalazi u obiteljskoj kući koju je teško zamijetiti ako niste upalili navigaciju.
Jednom kad uđete sasvim je jasno zašto je Pun Pjat ekstremno popularan. Domaća kućna atmosfera, vlasnici koji izgledaju kao da znaju sve o svojim gostima, velike količine hrane i predpandemijske cijene. Jelovnik je zacrtan po danima, što je naravno konobama logistički najlakše, ali je i sam po sebi dovoljno atraktivan da morate razmisliti što biste voljeli jesti. Jela su dakako poznata i nema izmišljanja tople vode. Što je ispravno.
Pun Pjat je baš radnička konoba. Ali uz sve to, izbacuje jela koja nisu loša, odnosno nemate dojam da ste upravo jeli u nekoj menzi za malo novca i nadali se najboljem nakon ručka. Pun Pjat izbacuje kućna ali krepka jela u kojima nema puno grešaka. Nema viška masnoće, korištenja krivih sastojaka ili neuravnoteženosti. Mi smo naručili buncek i kiselo zelje, jetrice na venecijanski s lešo krumpirom i jotu s kobasicama. Sva su jela zapravo bila dobra.
Jetrice su bile moćnog okusa, njihov šug propisno dubok, a korištenje lešo krumpira nešto originalnije od palente. I ono najvažnije, nisu bazdile po češnjaku ili višku luka. Buncek sa zeljem je bio klasičan, ali i veoma fin. Ogromna količina bunceka prirodno je nešto masnija, ali to se u Pjatu nije previše osjetilo. Ogromni su naravno bili i lonac s jotom i kobasica, koji su se pokazali kao vrlo dobro jelo na žlicu. Voljeli bismo jedino da je kobasica bila nešto više zapečena.
Treba pohvaliti i domaći kruh, za koji Pun Pjat kaže kako se peče svakodnevno i u njihovoj peći. Žao nam je što nismo uspjeli probati pečenu teletinu koja se poslužuje utorkom i jedino je jelo s dvoznamenkastom cijenom od 10 eura. Cijene svih ostalih jela variraju između 7 i 9 eura. Što je s obzirom na kvalitetu ogroman uspjeh. Hrana u Punom Pjatu nije pretjerano originalna, ali i ne treba biti. Ona je jednostavna, jeftina i dovoljno bogata za marende, a i dolazi sasvim brzo za veliki obrtaj gostiju.
Bilo bi fora kad bi Pun Pjat bio i sasvim domaći restoran koji bi nudio neku od lokalnih craft piva. Ovako je jedini prihvatljivi izbor austrijski Hirter. Ručak za troje s velikom količnom hrane platili smo 33 eura. Manje od toga teško može ići, ako želite jesti u civiliziranom restoranu.
Kukuljanovo 121
HRANA +3 PIĆE +2 SERVIS +3 AMBIJENT +3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
