Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Johnson je u četvrtak 16. siječnja bio ozbiljno živo i entuzijastično mjesto. Kao da smo u srcu sezone, izuzev zatvorene terase na kojoj je po buri naravno nemoguće sjediti. Parking je bio popunjen do zadnjeg mjesta, gosti su se izmjenjivali a osoblje je entuzijastično prepričavalo što Johnson taj dan nudi, odnosno što je prošlo stroge kriterije Johnsonove inspekcije. Osoblje kaže da je vikednom gužva još veća. Sve to u u vrijeme ”sječanjske depresije”, u vrijeme kad su mnogi Hrvati na skijanju i racionaliziraju odlaske u restorane nakon rastrošnog prosinca.
U Johnson smo došli na neobavezni ručak u jedan od apsolutno najboljih ribljih restorana u Hrvatskoj. Ali naš ručak se pretvorio u spektakularnu gastronomsku avanturu istraživanja trenutno dostupne ponude iz mora, zbog koje nismo željeli otići. Pisani jelovnik u Johsonu ne postoji, što je u ovom žanru ispravno, već osoblje govori gostima koje ribe su uplivale u kuhinju.
Tako smo se nakon recitiranja divljih riba ulovljenih isključivo u akvatoriju Mošćeničke Drage odlučili za nekoliko manjih jela, kako bismo mogli probati što više. Odmah treba reći da smo u Johnsonu u zadnje tri godine bili nekoliko puta i svaki smo put izašli prezadovoljni. Ali, ovaj zadnji odlazak ćemo pamtiti još dugo. Ponajprije zbog kvalitete ribe, koja je neusporedivo bolja i bogatija u zimskom periodu nego u ljetnim mjesecima.
Treba odati počast i Johnsonovoj filozofiji koja se temelji na minimalističkom pristupu u obradi namirnica i isticanju bogatstva lokalnog i sezonskog. Ručak smo započeli carpacciom od brancina i palamide koji su izgledali kao da su još istoga ujutra plivali u moru. Bolju sirovu ribu vjerojatno nismo jeli još od zadnjeg odlaska u Novigrad kod Damira i Ornelle. Blago začinjeni brancin bio prepun prirodnih okusa, dok je malo umaka od soje istaklo palamidin umami.
Dondole su bile senzacionalne. Precizno obrađene i maknute s vatre istog trenutka kad su se otvorile. Dondolama je dodano samo nekoliko kaplji maslinova ulja. Rezultat su najbolje školjke koje smo jeli unatrag nekoliko godina. U njima se jednostavno osjeti more. Nema češnjaka, nema ostalih nepotrebnih dodataka toliko tipičnih za ostale riblje restorane. Samo najbolja namirnica i minimalna obrada.
Škampi su jedini dio ručka koji nije ostavio najbolji dojam. Pašta i umak od škampa bili su na razini zadatka, ali repovi škampa bili su manji nego inače. Johnson nas je zadnjih godina razmazio s velikim škampima. Baby lignje s broskvom bile su zanosna tranzicija do glavnog jela. Ono je pokazalo kako se od ribe može napraviti krepki zimski tanjur. Fantastični romb zimi pokazuje svoju najbolju stranu. U Johnsonu ga pripremaju s bogatim umakom i dugo kuhanim povrćem i krumpirom. Bolje ne može. Johnsonov romb ostao je sočan, zadržao je svoju prepoznatljivu formu i toplo ga preporučujemo. Mali kolač od naranče perfektno je zatvorio ručak.
Johnson se još jednom dokazao kao jedan od najboljih restorana na čitavom Kvarneru i jedan od najboljih ribljih restorana u Hrvatskoj. Takve dragulje koji nude samo najbolje i samo kad je dostupno, treba posebno isticati. Svi ostali elementi od vinske karte i osoblja su prvoklasni, iako bismo voljeli nešto više promjena i nadogradnje karte, kao i bolju ponudu šampanjca. Ručak za dvoje s buteljom francuskog Orthogneissa biodinamičke vinarije L’Ecu, platili smo 169 eura.
Majčevo 29b, Mošćenička Draga
HRANA -5 VINO -4 SERVIS +4 AMBIJENT 4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
