Danas smo svratili na piće u popularni zagrebački Dežman bar. Jedan dio Dežman bara desno od vrata, još se prije pandemije pretvorio u restoran, koji je nažalost prečesto mijenjao orijentaciju da bi stekao bilo kakvu prepoznatljivost.
Ovoga ljeta Dežmanov restoran preuzeo je renomirani chef Marin Rendić, kojem je nekoliko mjeseci ranije izgorio Bistro Apetit na Jurjevskoj. Gospodin Rendić uveo je u Dežman svoj meni iz Apetita, ali i puni restoranski servis uključujući bijele stolnjake i restoransku postavu stolova. Danas u Dežmanu nije bilo stolnjaka, ni jedan stol nije postavljen za jelo.
Ljubaznog smo konobara upitali je li gospodin Rendić napustio Dežman. “Ne, Marin je još ovdje, ali ne postavljamo stolove dok se ne skupe gosti,” kazao je Dežmanov konobar. Pitali smo znači li to da se stolovi postavljaju tek navečer. “Ne, stolovi se postavljaju samo prema prethodim rezervacijama.”
Zanimljivo je, međutim, da se jela s Rendićeva menija nude cijeli dan. E sada, malo je neugodno jesti škamp s malinom, wagyu s kremom od mrkve ili brancina u crnoj soli na stolu tipičnom za kafiće, između kava, cola i sokova. Osim toga, što će vam sva ta luksuzna hrana ako je trećerazredni prosecco jedini pjenušac koji možete popiti prije ručka. Dežman, nažalost, opet luta. Ne možete imati polukafić/polurestoran s ozbiljno elaboriranim jelima. Ugostiteljski kentauri mogu funkcionirati s daskicama i sendvičima, ali s gastronomskom bistronomijom zaista ne mogu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.