Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Danas smo ručali s nekoliko uglednih i zaista uspješnih dalmatinskih chefova srednje generrcije. Koji su nam pokazali digitalnu komunikaciju između jednog mlađeg i jednog starijeg dalmatinskog kuhara. Stariji je kuhar govorio ponešto o identitetu dalmatinske kuhinje, s čime se možemo ili ne moramo složiti.
O čemu možemo staloženo raspravljati ili žestoko polemizirati: i jedno i drugo je u redu. Uslijedio je odgovor mlađeg dalmatinskog kuhara, koji nije ni raspravljao ni polemizirao nego je vulgarno izvrijeđao starijeg kuhara, napisavši mu, među ostalim(što je najblaže od svega) ,da izvadi ruke iz vreće Vegete,premda stariji kuhar, u trinaest godina koliko ga pratimo nikad nije koristio Vegetu, dok je mlađi kuhar u veljači ove godine svojim gostima servirao umak od zamrznutog šumskog voća, koji je, naravno, bio potpuno nejestiv.
Stariji dalmatinski kuhar nije genij, daleko do toga, ali je jako talentiran za slaganje okusa. Mlađi dalmatinski kuhar nije dobar kuhar, ali je jako talentiran za samopromociju u određenim, nižim i agesivinijim kanalima komuniciranja:on, zapravo, već godinama povremeno komunicira kao Dragan Primorac u predsjedničkoj kampanji, samo što je čak i Primorac nešto pristojniji.
Ovaj ružni eksces nije slučajnost nego recidivizam: pročitali smo i mnogo otrovnije i uvredlljviije poruke , koje je mlađi kuhar slao drugim kuharima. Radi se, dakle, o sustavno asocijalnom i nekontrolirano agresivnom javnom ponašanju, kakvo su si u mladosti možda mogli dopustiti jedan Gordon Ramsay ili Marco Pierre White, jer su oni pripadali samom vrhu svoje profesije pa su imali kakvo takvo statusno i zanatsko pokriće da maltretiraju kolege.
Međutim, takvo si ponašanje ne bi smio dopustiti čovjek koji nam je dvaput u tri godine servirao bezmirisne bijele tartufe, jednom u Istri, jednom u Zagrebu, za što imamo dvanaestak svjedoka: četvero u Istri i osam ili devet u Zagrebu. No, ono što je ovdje zapravo važno jest kodeks.
Posao kojim se kuhari bave spada u ugostiteljstvo. Ugostiteljstvo, sama riječ kaže, podrazumijeva elementarnu građansku pristojnost. Čovjek koji se nije kadar minimalno uljudno ponašati naprosto se ne može baviti ugostiteljstvom; čak je i Marco Pierre White odavno ispao iz prve gastronomske lige, dok je Ramsay preživio jer je naprosto briljantan kad je potrebno biti briljantan. U maloj hrvatskoj gastromomskoj zajednici treba zaista stalno raspravljati baš o svemu, od identiteta nacionalne i regionalnih kuhinja do stvarnih dosega hrvatskih chefova i restorana.
O svemu tome treba raspravljati sadržajno nemilosrdno, ali unutar minimalnih pravila civiliziranog ponašanja. Onaj čas kad ugostiteljstvo i kuharstvo postanu hrvanje u blatu, ugostiteljstvo i kuharstvo poništavaju svoj razlog postojanja. A mlađi dalmatinski kuhar, čije ime namjerno ne želimo spomenuti jer je hrvatski medijski prostor ionako prekontaminiran najrazličitijim ekscesnim protagonistima, od politike, sporta i medija pa sada do kuharstva, ponaša se kao hrvač u blatu. Što je neprihavtljivo za bilo koji prostojan restoran, a kamoli za restoran s crvenom Michelinovom pločom.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
