Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Nono u Petroviji kraj Umaga godinama se ubraja među nekoliko najpopularnijih istarskih restorana, uz Viking, Trošt, Batelinu i Stari podrum. Tijekom naših ranijih posjeta Nono je uredno opravdavao svoju popularnost, no uvijek je ostajao u okviru istarskog kulinarskog mainstreama kojem redovito nedostaje onaj ključni korak više da bi dobro postalo vrlo dobro ili odlično.
Jučer je, pak, Nono prvi put uvjerljivo iskoračio iz mainstreama i krenuo prema serioznoj gastronomiji. U Nonu smo u subotu popodne ručali fenomenalne velike listove pune ikre, koji su bili upravo savršeno pečeni. Meso je bilo ekstrakremasto i sočno, s blago hrskavom kožom, baš kao da u nekom jako ozbiljnom londonskom tradicionalnom restoranu jedemo dover sole.
Sjevernoatlantski veliki dover sole (solea solea) načelno je najskuplja neegzotična riba u londonskim restoranima. U našem omiljenom Bentley’su u Swallow Streetu, koji postoji od 1916. godine, dover sole od oko pola kilograma trenutačno košta 72 funte. Iduća najskuplja riba košta 54 funte. Istarska švoja, također solea solea, uglavnom je značajno manja od atlantskog lista.
No Nonovi jučerašnji listovi i veličinom i jedinstvenom kremastom teksturom s raskošnim punim okusom kao i preciznošću termičke obrade, podsjetili su nas na najbolje primjerke dover solea koje smo jeli u Londonu. Što je doista veliki kompliment za Nono. Uz ovu briljantnu ribu dobili smo neonski zelene, ni sekundu prekuhane špinat i blitvu. Netko nadobudan sad bi rekao kako se nema smisla previše diviti običnoj ribi s gradela posluženoj s blanširanim povrćem.
Što je, međutim, posve pogrešno i gastronomski nepismeno. Savršeno svježa i savršeno pripremljena sezonska vrhunska riba s lokalnim, tek ubranm povrćem esencijalni je primjer tradicijske nacionalne gastronomije, žanra kojem Nono pripada.
Visoka kvaliteta, sezonalnost i lokalnost sastojaka plus jednostavno ali perfektno precizno kuhanje čine definiciju vrlo dobre do odlične konobe, kakvih je u Istri iznimno malo (a u Dalmaciji još i manje). Prije genijalnih, velikih, preslasnih listova probali smo finu salatu od rakovica kojoj, međutim ne bi škodila blaga kulinarska intervencija poput malo naribane korice domaćih citrusa. Uz ručak koji ćemo pamtiti, pili smo svježi, razigrani Veraldin pjenušac, Movijino još premlado, Veliko belo iz 2021. i odličnu Dobravčevu Simfoniju iz 2016.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
