Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
04:25 Ponedjeljak ujutro
Rano ustajanje u Kastvu, malom ali prekrasnom gradu pored Rijeke u nadi da ću uhvatiti avion za Pariz koji polijeće iz Zagreba. Kavu si naravno nisam stigao skuhati, kao ni doručak. Power bar će dobro poslužiti.
04:50
Palim auto i lagani pokret. Za deset minuta sam na benzinskoj postaji gdje sam ipak uspio pronaći vremena za kavu i brzinski doručak.
05:30
Kroz Gorski kotar je vjetrovito i snježno. Ralice su na svakom koraku. Lijepo je da Hrvate makar jednom nije iznenadio snijeg.
07:13
Napokon sam došao na zagrebački aerodrom. Franjo Tuđman je dosadan kao i uvijek. Nema se gdje popiti pristojna kava niti pojesti neka poštena sitnica, a zanimljivih dućana nema ni na vidiku. Sva sreća pa je ukrcaj za samo pola sata.
07:55
Počinje ukrcaj na let Croatia Airlinesa. Pun avion ljudi za Pariz. Dosta mi je to neobično, ali mi se čini da je veliki dio aviona zauzela grupa koja organizirano putuje. Avion je korektan i donekle udoban, a stižu i stujardese i stujardi s grickalicama. Ovaj put su to krekeri od buče. Nisam se usrećio. Za piti: čaša vode.
10:58
Avion je sletio na Charles de Gaulle. Odmah po ulazu, vidi se kako da to ozbiljan aerodrom, iako u usporedbi s nekim azijskima i bliskoistočnima ni on nije toliko spektakularan. Barem ima pravih dućana, restorana i kafića u kojima se može pristojno uživati. Malo dolazim sebi nakon leta na kojem se nisam naspavao i uzimam kavu.
11:28
Uzimam rent a car. Imali su samo neki Peugeot 308 hibrid. U autu je sve na francuskom. Treba mi par minuta da skužim infotainment. Namještam navigaciju: Beaune u Burgundiji, jedan od glavnih stupova francuske proizvodnje vina. Tri i pol sata vožnje. Nije previše, ali nije ni malo.
12:30
Prošlo je skoro pola dana, ja sam budan od četiri ujutro, a nikako pronaći pošteni obrok. I nikako ne mogu napustiti okolicu Pariza. Nisam siguran je li me navigacija odvela nekim dužim putem ili je jednostavno gužva. Stalno se nešto radi. Francuzi nisu najstrpljiviji u vožnji.
13:43
Napokon sam izašao iz Pariza i vozim se autocestom. Život je lakši i lijepši. Stajem na neku benzinsku postaju, koja bi se prije mogla zvati električnom postajom jer mi se čini da imaju više stanica za punjenje električnih automobila nego agregata za one s unutranjim izgaranjem. Iznad postaje je Autogrill, poznat svima koji su se makar jednom vozili talijanskim autocestama. Jedan od onih koji lebdi iznad autoceste kako bi putnici s obje strane mogli imati pristup. Kava i sendvič, taman da me malo spase. Usput rečeno, kava je 2,4 eura. Espresso.
15:19
Opet stajem. Francuske benzinske postaje su zaista ogromne. Na jednoj viđam dvije perilice i sušilice rublja u kojima se za nekoliko eura sve može oprati.
17:35
Napokon dolazim u Beaune. Trebalo mi je puno više od planirana tri i pol sata, ali vrijedilo je. Gradić je prekrasan. Prijavljujem se u hotel Athanor, imam samo nekoliko minuta za odmor. Dok se odmaram, tražim gdje bih mogao jesti. Dok to radim evo nekoliko činjenica o Beauneu skinutih direktno s interneta.
Beaune je grad između Dijona i Lyona u regiji Burgundija. Ima otprilike 20 tisuća stanovnika. Prvi su ga uspostavili Rimljani, kao vojarnu. Zidine tog garnizona i danas su vidljive u dijelovima grada. Najpoznatija građevina u Beaune je katedrala Notre Dame. No, to ovdje ništa nije bitno. Bitno jest, da je Beaune centar vinskog svijeta. Okružen je nekima od najpoznatijih vinograda na svijetu poput Pommarda i Puligny Montracheta. U Beauneu se svakog studenog održava aukcija vina pod Hospices de Beaune koju od 2021. vodi Sotheby’s. Dok gledam gdje se može dobro jesti uporno iskače jedno ime, Maison du Colombier. Još malo odmora.
19:55
Napokon ulazim u Maison du Colombier. Na prvi pogled, čini mi se da sam u nekoj vrsti prosječnog wine bara u kojem poslužuju usputnu hranu, tek tako da se nešto pojede uz vino. Ispostavilo se da sam u potpunosti u krivu.
20:05
Dobio sam mjesto na gornjoj etaži. Pored mene je ekipa iz Brazila koja naručuje ozbiljna vina. Osoblje mi nosi vinsku kartu koja izgleda poput knjige za lektiru. 85 stranica formata A4 s malim fontom ispisanim nazivima vina. Mali bar pored mog hotela ima jednu od najboljih vinskih karti koje sam ikad vidio. Može se pronaći apsolutno cijela postava iz Champagne, svi bitni proizvođači Bordeauxa, Burgundija se podrazumijeva, a isto tako i ostale regije vinske Francuske. Ima i nešto drugih zemalja, ali lista je uglavnom strogo nacionalna. I spektakularna. Lista vina na čaše je već malo lošija, s tek nekoliko lokalnih vina.
20:28
Za stol dolazi juha od buče i kestena. Instantno me liječi nakon cijelog dana. Nevjerojatno je bogata, a blagih okusa. Krepka juha i malo kruha bio je odličan početak večere. Konobarica mi je uz juhu preporučila crveni santenay. Zanimljiv izbor, koji je bio pun pogodak.
20:43
Tri jaja kuhana na 63 stupnjeva, reducirana krema i šampinjoni. Tako je opisano glavno jelo. Klasično bistro jelo pucalo je toplim maslačastim okusima. Nevjerojatno je kako se u malom gradu, takoreći usred ničega, dobro kuha. Vinska preporuka: Ladoix. I više nego odlična
21:04
“Želite li malo sira za kraj?” upitala me konobarica na nekom kvazi engleskom jeziku. Naravno, sirevi se u Francuskoj serviraju za kraj večere. Onako kako treba. Gauda, beaufort, comte, camembert. I malo kobasice. Predobro je izgledala na stolu veselih Brazilaca da je ne bih naručio. Savršeni kraj. Francuzi su majstori, pomislio sam dok sam plaćao račun. Dva jela, izbor sireva i kobasica, dvije čaše vrhunskih vina, voda i odličan kruh koštali su me 81 euro.
Sutra počinjem obilaziti legendarne burgundske vinarije.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
