Kako je, pobogu, moguće da Grgo Bačelić, bivši kuhar u Pelegriniju, u riblje fritule stavlja toliko češnjaka da smo morali spavati uz otvoreni prozor? To sigurno nije naučio od chefa Štefana

U petak navečer, poslije ugodnog obilaska šibenskog Adventa svratili smo u Visiani, lijepo uređeni bistro i vinski bar na početku šibenske rive. Sjeli smo na šank stolice uz prozor, promatrali živahne gradske ulice i naručili nešto vina s desetkovane vinske karte.

Htjeli smo popiti buteljku Šemberova Pavela kojeg, međutim, nije bilo, kao ni Šembeovih oranža Ab Ovo i 5th Generation. Visiani ne stoji osobito dobro s lokalnim vinima, pa smo na kraju naručili par čaša Bastianove Malvazije.
Uz Malvaziju nam je trebao neki snack, pa smo zamolili da nam donesu fritule od morskog goluba. Jelo je zvučalo originalno i privlačno, baš kao i neke druge stvari s Visianijeva menija, poput sardina s povrćem i mesnog nareska s kiselišem.

Vrlo ljubazna konobarica brzo nam je donijela zdjelu punu hrskavih, vrućih ribljih fritula prekrivenih bijelom kremom s puno vlasca. Fritule su, nažalost, bile tek rubno jestive.

Visianijeve fritule toliko su kontaminirane polusirovim češnjakom da smo poslije desetak minuta morali pobjeći iz restorana. Agresivni okus polusirovog  češnjaka vraćao nam se još satima, pa smo morali spavati kraj širom otvorenog prozora da bismo preživjeli noć. Trostruko pranje zuba nije pomoglo. Riblje fritule u Visianiju skandalozan su primjer nedopustivo amaterskog kuhanja.

Što nas sve ne bi čudilo da Visianijev chef nije Grgo Bačelić, 25 godišnjak koji je četiri godine radio u Pelegriniju, jednom od najboljih hrvatskih restorana. Čini se da gospodin Bačelić nije baš puno naučio u Pelegriniju. Ili da je prebrzo sve zaboravio. Šteta.

U svakom slučaju, Visianijeve riblje fritule spadaju među najgoru restoransku hranu koju smo probali ove godine.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.