Zahvaljujući Žari Maliću i njegovu zetu Danijelu Šarušiću koji između ostalog vode i Pago Croatiju, iznimno uspješnu zagrebačku tvrtku koja u Hrvatsku uvozi dosta velikih svjetskih vina, više od šezdeset ljudi uživalo je si vinskoj večeri Marquis de Murriete, jedne od povijesno najvažnijih španjolskih vinarija.
Cijena večere od devet sljedova uparenih s vinima iznosila je nevjerojatno niskih 180 eura po osobi, a što je s obzirom na kvalitetu svega što se jelo i, jasno, u velikim količinama pilo, predstavljalo vrlo dobru vrijednost za novac.
Svatko tko je u Marbleu kušao Castillo Ygay iz 2012, kultno vino Marquis de Murriete , vjerojatno je poželio kupiti tu klasičnu, veliku Rioju na internetskoj trgovini Moments.hr ili u njihovoj vinoteci u Masarykovoj ulici. Ili, evo, svatko tko je probao ragu od krumpira, sipe i baby lignje Boškinčeva chefa Matije Bregeša, koji je u utorka navečer gostovao u Marbleu, vjerojatno bi to briljantno jelo poželio jesti barem jdnom tjedno
Pet je međutim pitanja na koje je o toj vinskoj večeri potrebno još odgovoriti kako bi i onome posljednjem financijskom i gastronomskom ignorantu , postalo jasno zašto je ponuda tog tmurnog zagrebačkog utorka u Marbleu, bila bolja od svih mogućih akcija tijekom Crnog petka.
Chef Matija Bregeš, koji je paškom Boškincu donio Michelinovu zvjezdicu, pa je prešao u zagrebački Baltazar gdje je pokrenuo progresivniju, fine dining ekstenziju restorana skupa s Igorom Čimburom, vratio se u međuvremenu ponovno na Pag i u Boškinac.
Nakon njegova odlaska Boškinac nije uspio naći chefa koji bi u fine diningu dugoročno vodio kuhinju na toj razini, a istovremeno je Baltazaru nedostajalo malo ambicije kako bi funkcionirao baš na toj Bregešovoj razini jer, eto, dobro im je i u ovim nekim klasičnijim varijantama.
Njegov povratak na Pag stoga je čisti primjer win-win situacije, ali svima nama koji smo se okupili na ovoj vinskoj večeri u Marbleu bilo je drago da se, barem nakratko, Bregeš vratio u svoj Zagreb. Skupa s novim Chefom u Marbleu, mladim Dubrovčaninom Lukom Džamarijom te svojim starim znancem iz Baltazara, sommelierom Goranom Petrićem koji na neki način funkcionira i kao menadžer Marblea, zbilja nam je pružio sve ono najbolje od sebe.
Steakhouse Marble kraj Muzeja suvremene umjetnosti prvi je restoran koji je u Novi Zagreb donio osjećaj više gastronomije, velikih vina i ambijenta poželjnog za večernje izlaske. Restoran Marble, s adresom u Murtićevoj ulici a s ulazom na Aveniji Dubrovnik, klasični je steakhouse američkog stila. Prima više od stotinu gostiju koji sjede u atraktivnom ambijentu, a glavni dekorativni elementi su golema komora s puno odležane govedine i golemi roštilj napravljen po narudžbi u Španjolskoj.
Osobno sam bio prisutan na otvorenju ovog restorana početkom godine, pa sam tada već pisao o tome kako se za steakhouse ne može zamisliti puno bolje ime nego Marble (mramor) jer se, poznato je, kvaliteta odležanih steakova velikim dijelom ocjenjuje po tome koliko su prošarani masnoćom (marbled). A, ovi su, primijetio sam to već tada i potvrdilo mi se tijekom ove vinske večere, tamo negdje na šestom-sedmom slijedu, itekako prošarani… Novi Zagreb je, nakon godinu dana njihova poslovanja, bez ikakve sumnje dobio restoran zbog kojega ljudi iz centra grada sjedaju u auto i potežu preko mosta. Za dobar steak se, složni su svi, isplati i pomaknuti auto s teško osvojenog parkirališnog mjesta u užem gradskom središtu.
Među bezbroj imena u najpoznatijoj španjolskoj vinskoj regiji Rioji, njih nekoliko stoje potpuno samostalno, bez veće konkurencije u ugledu i statusu, kao trajni simboli velikih klasičnih vina s vrlo dugim rokom dozrijevanja. Riječ je,povijesno gledajući , o Lopez de Herediji i Marques de Murrieta. Obje su ove vinarije unatrag stotinjak godina impresionirale cijeli svijet svojim doslovno vječnim bijelim vinima, i otmjenim, baršunastim, jednako dugotrajnim crnim vinima.
Marques de Murrietu osnovao je 1852. godine Peruanac Luciano de Murrieta y Garcia-Lemoine. Marques de Murrieta bila je prva kuća iz Rioje koja je – kako nas je na ovoj večeri informirao njihov dinamični direktor za izvoz Gianlucca Petruzzi – organizirano prodavala vina izvan Španjolske. Isto, evo, što on sada za njih s ponosom čini. Dva desetljeća poslije osnivanja vinarije, Murrieta y Garcia-Lemoine kupio je čuveno imanje Castillo Ygay, a gdje se vina i danas proizvode. Vinarija je bila u vlasništvu obitelji Murrieta sve do 1983. godine, kad je i vinariju, vinograde i brend kupio Vicente Cebrian Sagarriga, a kuću Murrieta sada vodi njegov sin Vicente Dalmau Cebrian.
U njihovoj dugoj i bogatoj povijesti, za nas su najvažnije dvijetisućite godine kada Pago Croatia i, na početku spomenuti Žara Malić te njegov zet Danijel Šarušić, kao jedini distributeri u Hrvatskoj počinju uvoziti njihova nevjerojatna vina. Upravo zahvaljujući tom njihovom iskoraku u svijet velikih svjetskih etiketa, tijekom ove večere imali smo priliku piti njihovu veoma dobru Reservu iz 2019., ao i moćnu i otmjenu Gran Reservu iz 2016.
Reserva iz 2019. odlikuje se prepoznatljivim okusima i aromama mladih crnih Rioja, aGran Reserva iz 2016. mekano je, elegantno , iznimno svježe vino s puno crnog voća, čokolade i cigara, i lagano vaniliziranim aftertasteom tipičnim za Rioju.
Ranije sam naveo Marques de Murrietin Castillo Ygay iz 2012., a koji se slasno složio s fantastičnim janjećim Wellingtonom chefa Bregeša.
Ne smijemo, naravno, preskočiti ni odličnu, raskošnu Capellaniu iz 2019. jedno od najimpresivnijih španjolskih bijelih vina koja se prodaju u Hrvatskoj.
Eh da, skoro sam zaboravio spomenuti: Marques de Murrietina vina se po cijeni mogu uklopiti u vinske karte mnogih ambicioznijih hrvatskih restorana, ali najbolje se slažu sa steakovima. (Marbleov Mole & Wagyu oliva slijed s Gran Reservom iz 2016. bio je nešto o čemu ću pričati svojim unucima…)
Za stolom sam sjedio s Danijelom Šarušićem, glavnim organizatorom ove večere, a koji mi je, iako nije počeo kao profesionalni vinar ni vinogradar, objasnio cjelokupan proces proizvodnje vina koji primjenjuju u Mladini na Plešivici a koju su u vrijeme pandemije kupili od Fortenove. U početku su imali samo želju da pokrenu ozbiljan, opsežni vinski projekt, ali danas su sa svojim brendovima Erdoro i Terra Falconis postali jedan od važnih igrača Bregovite Hrvatske. Što bi tek bilo, pomislio sam, da su počeli kao profesionalni vinari ili vinogradari…
Pričali smo, naravno, i o nogometu, a oko kojega dijelimo podjednaku strast kao i po pitanju vina samo nam, jasno, praksa tu malo slabije ide… Po pitanju teorije, međutim, nema nam ravnog nakon par čaša Reserve!
Vinske večere poput ove pružaju važno gastronomsko iskustvo: one obogaćuju znanja obogaćujemo svoje znanja o vinogradima i vinima, procesima proizvodnje i različitim sortama grožđa. Vinske večere odlična su prigoda da se otkriju nova vina,s tilovi, okusi mogućnosti wine pairinga. Radi se o teško mjerljivoj vrijednosti, kao i o iskustvu koje će oni gosti, koji nisu vinski profesionalci, dugo pamtiti.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.