Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U Il Mondo sam došao oko tri sata poslijepodne. Odmah po ulazu u restoran vidio sam da nigdje nema nikoga, što je na prvu čudno za novo otvorenje u Rijeci koje se reklamiralo po lokalnim medijima. Da zapravo i nije čudno što nema nikoga odmah mi je rekao konobar. “Mladiću, kako si nas pronašao? Danas smo imali vatreno krštenje i sve smo rasprodali što smo imali. Možemo isporučiti možda dva jela.” Na što sam pristao jer su se jela činila korektna. I da, ovo “mladiću”, je bila konstanta u komunikaciji.
Ali, ajmo ispočetka. Il Mondo je novi riječki restoran/bistro/marendarnica otvoren u groznoj neuređenoj ulici koju dijeli sa zloglasnomVia Romom, riječkim zatvorom. Što nije najsretnije mjesto za otvorenje restorana. To bi možda i prošlo kad bi atmosfera u lokalu bila ugodna. Ali nije. S jednog zvučnika krešte klape za koje nisam siguran da su najbolje za ugođaj novog restorana.
O tome dovoljno govori i anegdota da je za vrijeme mog boravka u restoranu jedan potencijalni gost ušao, vidio da nema nikoga osim mene, čuo groznu muziku, pogledao me, slegnuo ramenima i izašao. Il Mondo je restoran Vehida Šaldića koji se natjecao u prvoj sezoni hrvatskog Hell’s Kitchena. Da je dogurao do finala znam iz medija, jer sam se isključio puno prije kraja tog groznog reality showa. Il Mondo je zamišljen kao nekakav zabavni bistro ili marendarnica u kojoj se pripremaju jednostavna ali efektna jela poput roastbeefa, piletine, ribljih filea, salate i pokoje tjestenine.
“Mladiću, kako je?” upitan sam nakon što sam dobio jedno od dva dostupna jela. Bio je to bosanski lonac s mesom, krumpirima, graškom i mrkvom. Iako sam na prvu mislio da će me bosanski lonac izvući iz depresije riječke kiše, to se nije dogodilo. Jednostavno mu je falilo ikakvog okusa. Možda su ljudi koji su bili prije mene i sve pokupovali znali da se to ne naručuje. Ako je išta spasilo to jelo bio je to prilično korektan kruh koji serviraju uz njega. Idemo dalje, možda će drugo dostupno jelo biti bolje. Usput rečeno fascinantno je da je Il Mondo u četiri sata rasprodao apsolutno sve što je imao nakon velike medijske pompe. Što će raditi sljedećih sedam sati koliko još rade, nisam bio siguran.
“Mladiću, evo sljedećeg jela.” Stigao je oslić u tempuri. Da to nije nikakva tempura mogli su vidjeti i stanovnici Via Rome. Nije neka ozbiljna greška, ni talentiraniji se ne snalaze s tempurom. Međutim, čemu nazvati nešto tempura ako ona to nije? Pohani oslić bio bi sasvim korektan naziv jela. Taj pohani oslić nažalost nije uspio izvući ručak. Jednostavno, riječ je o osliću iz leda, paniranom i završenom u dubokom ulju. Ništa o čemu bih pisao kući, gdje također znaju tako pripremiti oslića. Kao i blitvu. “Mladiću, je sve bilo dobro?” U cijelom lokalu nisam uspio vidjeti ni kapi alkohola, što je legitimna odluka vlasnika restorana ali je i donekle čudna s ozbirom da publika sve više želi piti dobra vina i zanimljive pive. Pogotovo ako imaju prilike jesti dobru hranu.
“Mladiću, nažalost ne primamo kartice.” A, ništa moram do bankomata, tko mi je kriv kad ne nosim gotovinu sa sobom. Na putu prema bankomatu pokušao sam se prisjetiti je li se u Rijeci ove godine otvorilo išta vrijedno spomena. Izgleda da nije i da će tako ostati do kraja godine. Grozna godina za riječku gastronomiju. “Mladiću, evo račun.” Ajde makar nije skupo, 21 euro. Kad bolje razmislim, možda i jest skupo s ozbirom na to što sam dobio. Hoću li se vratiti na beefsteak i pletinu kako sam u početku i planirao? Nažalost, mislim da neću.
Pod Kaštelom 6, Rijeka
HRANA 2 VINO/PIVO/ALKOHOL ? SERVIS Mladiću AMBIJENT Klape sa zvučnika
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
