Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Tom yum je, kako znamo, ikonografska tajlandska juha s lemongrassom, galangalom ili đumbirom, ribljim umakom, svježim čilijem, listovima kaffir limete, svježim sokom limete, kozicama, gljivama i raznim povrćem. Često se garnira lišćem korijandera.
Tom yum je katkad blago zgusnut rajčicom. Na meniju zagrebačkog azijskog restorana Chopstix u opisu ton yuma piše: kozice, kokosovo mlijeko, shiitake, mladi luk, sambal olek. Problem je u tome što se kremaste tajlandske juhe s kokosovim mlijekom ne zovu tom yum, nego tom kha. Tom kha gai kuha se s kokosovim mlijekom i piletinom, a osnovni su začini galangal i lemongrass.
No, krivi naziv bio bi podnošljiv da juha nije grozna. Snažni, distinktivni začini čine samu esenciju tajlandskog kuhanja. Mi smo u Chopstixu dobili oveću zdjelu kremaste tekućine u kojoj se nije osjetilo ništa osim kokosovog mlijeka. U juhi su plivale tri ili četiri solidne kozice, no sama tekućina bila je teška, tupa i dosadna, bez aroma i okusa galangala ili barem đumbira, bez lemongrassa, , bez kaffir limea, bez čilija, bez ikakve svježine i kiseline. Radi se o najgoroj tajlandskoj juhi koji smo dosad probali u Hrvatskoj.
Chopstixov “tom yum ” podsjećao je na juhu iz vrećice zalivenu kokosovim mlijekom. Tko god je vrijednim Chopstixovim kuharima napisao recept za “tom yum” nema pojma o tajlandskoj hrani ili mrzi i prezire tajlandsku hranu, pa je želi javno kompromitirati.
Nažalost, ni curry s piletinom nije bio mnogo bolji. Radilo se o velikoj porciji piletine u gustom umaku od rajčica u koji je vjerojatno dodano nešto crvene curry paste industrijskog porijekla. Za razliku od juhe, curry jest bio sasvim jestiv, pogotovo kad smo ga dodatno zaljutili čilijem u prahu, ali zapravo nije imao skoro nikakve veze ni s jednom od mnogih vrsta pravih indijskih curryja. Još jedna čista nula za autora recepta za navodni curry.
Srećom, riža koju smo dobili uz curry bila je izvrsna, mirisna, rahla, kuhana u sekundu točno. Nadalje, sunomono, salata od hrskavih manjih krastavaca s umamiziranim dresingom s malo previše rižinog octa, također je bila vrlo dobra. Tartar od tune i nigiri bili su korektni ali ne baš prvorazredni.
Chopstix je restoran s ogromnim menijem koji pokušava obuhvatiti više od pola Azije. Japanski dio može proći; sva tri ramena kuhaju se, primjerice, sa svinjskim temeljcem što je pohvalno. Međutim, tajlandska i indijska jela koja smo probali tipičan su primjer loše, instantne, beskarakterne kvaziazijske kuhinje. Stoga nije neobično što je u ovom velikom, ugodno uređenom restoranu blizu Muzeja suvremene umjetnosti danas uzmeđu 14 i 15 i 45 boravilo točno šest gostiju. Kad je osoblje u vrijeme ručka brojnije od gostiju a restoran nije skup, s restoranom nešto očito nije u redu.
Vinska karta iznenađujuće je dobra, s nizom zanimljivih vina na čaše i s vrlo prijateljskim cijenama. Čaša našeg omiljenog radnog šampanjca Allart košta 9,5 eura, pa smo popili cijelu butelju. Boce popularnih hrvatskih bijelih vina poput dobrih malvazija, pošipa i sauvignona koštaju između 28 i 35 eura. Konobarica koja nas je posluživala bila je profesionalna, brza i ljubazna, iako ne bi škodilo da nauči otvarati šampanjac.
Kniferova 7, Zagreb
HRANA +2/5 VINO +3/5 SERVIS -4/5 AMBIJENT -4/5
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
