Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Kružeći među prašnjavim knjigama i ljudima na Interliberu, toj pijaci knjiga na kojoj sam i sam neki dan izlagao, a o čemu smo nadahnuto izvijestili i na ovim stranicama, malo sam se umorio pa sam sjeo ispred neke pozornice na kojoj je jedan srednjoškolac čitao tekst o odrastanju.
Pomislio sam kako taj tekst i nije nešto posebno dobar, ali s obzirom na to da momak ima svega 15-16 godina – i nije tako loš! To jest, mali ima potencijala da jednog dana, za nekih dvadesetak godina kada ovaj današnji tekst baci u kantu za smeće i počne pisati manje pretenciozno i dosadno, možda napiše i nešto vrijedno čitanja. U svakom slučaju, pomislio sam, pohvalno je da se zanima za pisanu riječ.
Mali je onda završio s čitanjem i izrekao nešto što me ostavilo vidno iznenađenog te me natjeralo da ostanem još malo sjediti iako sam se već bio dovoljno odmorio: “Ovo je bio ulomak,” rekao je taj mališa, “iz romana tog i tog. Pozdravite molim vas autora!” (Podaci o romanu i autoru poznati redakciji)
Nikad u životu, priznajem, nisam pročitao ništa njegovo iako je veoma poznat, a svjestan sam i činjenice da na temelju ovog jednog polovičnog ulomka iz romana ne mogu donositi vrijednosnu ocjenu o piscu, pa sam, eto, odlučio ostati i saslušati ga do kraja. Možda me nagne da ipak pročitam nešto njegovo pa da ne ostane samo na ovom prvom dojmu…
—-
Elem, visoki tip s kapom na glavi, poprilično šlampavo odjeven, popeo se na pozornicu, uzeo mikrofon i zahvalio malome što je čitao njegov tekst. Nakon toga je htio ispasti simpatičan pa se kao nešto pokušao našaliti na račun svoje kape, ali mu nije uspjelo. Prije nego što je prešao na svoju knjigu, osjetio je snažnu potrebu da s publikom podijeli nešto što ga očito strašno tišti.
“Vidim ima puno praznih stolica…” započeo je “to je zato što su svi srednjoškolci na jednom niže pozicioniranom štandu gdje neka gospođa iz Beograda, koja je prije pljačkala banke a sada eto piše knjige, djeci dijeli autograme.”
“Kakva se poruka time šalje mladima!” poentirao je snažno te naveo još da mu je bilo prilično mučno u trbuhu kad je vidio da se kod nje formirao dugačak red.
Da pojasnim: Bivša košarkašica Crvene Zvezde i Panathinaikosa te najpoznatija ženska članica svjetski poznate lopovske bande Pink Panther Olivera Ćirković, objavila je prije par godina knjigu o svom bijegu iz najčuvanijeg grčkog zatvora, koja se očito i dalje dobro prodaje. Jedini srednjoškolac koji nije bio u redu pred njenim štanoma ovaj je koji je po službenoj dužnosti i odredbama svog studentskog ugovora ovjerenog u SC-u, morao čitati ulomak iz ove knjige.
Jedino što je gore spomenutog pisca tu moglo iziritirati, pomislio sam, je da to ovako na prvu zvuči tisuću puta zanimljivije od njegove knjige o odrastanju u nekom ruralnom kraju Hrvatske, a o kojoj je nakon toga opširno i dosadno govorio.
U trenutku kad se bližio kraj njegova izlaganja i kad je odlučio odgovarati na pitanja, jedan gospodin iz zadnjih redova se javio za riječ. “Onaj štand s gospođom iz Beograda koji ste spomenuli,” započeo je taj nepoznati gospodin i brzo ponudio sjajan kraj ovoj mojoj crtici s Interlibera, “možete li mi molim vas pokazati u kojem je smjeru? Tražim ga već pola sata.” Nakon toga više nije bilo pitanja. Svima je sve bilo jasno, a ponajviše da je promocija ove knjige gotova i da svako treba poći svojim putem.
——-
Na dvorištu Velesajma pred paviljonom, a kamo sam se ja uputio, sve je bilo prepuno kućica s hranom i pićem. Ljudi su stajali u redovima dužima nego pred štandovima s knjigama. U jedan od tih redova na kojima je pisalo da je samo za ćevape stao sam i ja, te već nakon deset dugih minuta došao u mogućnost da naručim.
“Jedne velike ćevape u lepinji,” rekao sam, a u zadnji tren sjetio sam se i ajvara. “9 eura!” rekla je prodavačica robotskim glasom i “20 minuta čekanja”.
Puno mi se učinilo tih devet eura za ćevape koje ću morati jest s nogu jer im je tih nekoliko montažnih stolova iza kućice već popunjeno, a oni za kojima nitko ne sjedi su nepospremljeni i više podsjećaju na smetlište nego na mjesto na kojemu bih rado jeo.
Za tu si cijenu u paviljonu na štandu Rockmarka mogu kupiti Dinamovu reviju, Durilicu za dijete u Školskoj knjizi ili, štojaznam, kuharicu Suzy Josipović za suprugu…20 minuta, međutim, učinilo mi se još više.
“Ne može to malo brže?”, pitao sam za svaki slučaj, ali kada me je robotski glas podučio da ne može te da, eto, i drugi čekaju što je njihova a ne moja sramota, odustao sam od cjelokupne narudžbe.
Na susjednom štandu, koji se specijalizirao za kobasice i fritule, bila je nešto manja gužva ali cijene su držale visinu. Nije bilo kobasice ispod pet eura, a što je skoro pa 40 nekadašnjih kuna. Tri takve kobasice koliko bij trebao kupiti da nahranim svoju nuklearnu, veoma gladnu obitelj, koštalo me dakle oko 15 eura (cca 112 kuna). Cijena je to za koju sam u jednom od obližnjih paviljona mogao kupiti sabrana djela Pere Kvesića…
Jeli smo te kobasice na hladnoći, stojeći, bez mogućnosti odlaska na toalet, a pri tome, nota bene, nisu ni bile nešto naročito. Istina da sam svoju osjetio u želucu i ostatak dana što barem vremenski opravdava cijenu, ali za kobasice to baš i nije pohvalno.
Bez obzira na to, išle su k’o halva! Precijenjeni hamburger za susjednim štandom, komad pizze koji se ne uklapa u gastronomski koncept na koji smo navikli na ovakvim manifestacijama te sarme, buncek i kiseli kupus koji je mirisom prekrio cijeli sajam stvarajući dojam da smo nasajmu četvrtkom u Sesvetama a ne na sajmu knjiga, na kojem bi ipak trebao prevladavati miris novog papira i tinte, bili su bez ikakve sumnje najprodavanija roba na ovogodišnjem Interliberu. Ljudi su čak čekali i na one dvadesetominutne ćevape od 9 eura…
Interliber je zatvorio prije nego što sam uspio ponovno uloviti na početku spomenutog pisca, a kojega sam namjeravao pitati što misli o tome da se i oko kotlovine okupilo više ljudi nego na njegovoj promociji. Okreće li mu se želudac i na to što su redovi za ovako nemaštovitu i sajmu knjiga totalno neprilagođenu hranu veći od onih za literaturu? Njegovu pogotovo… Meni osobno želudac se okrenuo samo od te kobasice, ali sa svim knjigama koje sam nabavio uključujući i onu od Pink Pantere, izuzetno sam zadovoljan.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
