U subotu popodne Batelina se počela puniti već u pet. Kad smo odlazili oko pola devet bila je gotovo prepuna. Cijelu je terasu zagrijanu pucketavim plamenom iz kalijeve peći, zauzela jedna veća američka grupa na čelu s Richardom Gruicom, poznatim američko hrvatskim gastronomskim poduzetnikom.
U restoranu obitelji Skoko apsolutno se ništa ne mijenja: u Batelinu se ne može ući bez rezervacije, cijene su osvježavajuće niske pa većina malvazija košta 25 eura za butelju (manje od 200 kuna) što u Zagrebu više ne postoji, a kreditne kartice i dalje se ne primaju nego su vidljivo prekrižene na ulazu u dvorište u kojem se nalazi Batelinina kuća.
Najvažnije od svega, ne mijenja se ni kvaliteta hrane. Batelina je unatrag šest godina postala konvencionalni, klasični riblji restoran s ponešto kreativnih profesionalnih dodira na prvorazrednim sastojcima. Selekcija predjela i dalje je impresivna i u nekim detaljima, poput odličnog dimljenog cipla zlaca, podsjeća na raniju modernističku, visoko elaboriranu Batelininu fazu.
Srdele na savor vjerojatno su najbolje u Istri, slani i marinirani inćuni su fenomenalni, kao i konfitirana palamida i pašteta od orade: salati od malih škampa i salati od hobotnice trebalo bi pak nešto više distinktivnih okusa, ali su svejedno obje salate bile prilično fine. Poslije ovog spektakularnog vatrometa ribljih predjela, naručili smo nekoliko tanjura paste. Ravioli punjeni škampima u bisqueu od škampa bili su izvanredni. Zelena pašta s botargom od cipla nažalost nije. Sama botarga je briljantna, jodirana, mineralna, ugodno slana, intenzivna i njen okus ostaje u ustima cijelu vječnost. Tjestenina je nažalost bila blago prekuhana i gotovo suha. Mislimo da bi uz tako dobru botargu trebalo poraditi na diskretnom ali komplementarnom umaku.
Ovako smo rezance spašavali malo većom količinom Salvelina mladog ulja, čija je ugodna pikantnost oživjela pastu i odlično se složila s botargom. Za desert smo naručili cannole, čije tijesto nije bilo hrskavo nego nažalost umjereno žilavo.
Batelina ima previše posla pa su pogreške poput lagano prekuhane pašte gotovo neizbježne. No, sva riba koju Batelina koristi i obrađuje toliko je ukusna da se manje tehničke greške s drugim sastojcima lako zaboravljaju. A cijene su, uistinu, nevjerojatno prijateljske za današnje vrijeme. Ogromnu večeru za četvero s desetak manjih predjela, četiri velika tanjura paste, dva deserta i četiri butelje ozbiljnijih vina, platili smo točno 247 eura. Znamo mnogo restorana na obali gdje bismo oko 250 eura platili samo četiri butelje, bez hrane. Servis je bio skoro besprijekorno profesionalan.
Čimulje 25, Banjole
HRANA -4/5 VINA 3/5 (-5/5 za cijene vina) SERVIS 4/5 UGOĐAJ -4/5
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.