Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Pikado u Bašaniji smo prvi puta posjetili ovoga proljeća. Odmah smo shvatili da nije riječ o još jednoj istarskoj konobi koja nudi već viđena jela pozivajući se na tradicionalno kuhanje nona i baka. Vlasnici, bračni par Šijaković, vratili su se iz Berlina i pokušali lokalne proizvode afirmirati kroz jela kakva su pripremali u Njemačkoj.
U nekim je trenucima to bio nezgodan spoj, ali je uglavnom funkcioniralo, s ponekim neočekivanim jelima i svakako kao dobrodošlo osvježenje za sjeverozapadnu istarsku scenu koja sve više gubi energiju. Prva sezona je očigledno uspješno odrađena, što nam je i gospodin Šijaković potvrdio, a restoran se preciznije usmjerava. Ovoga puta, primjerice, meni je bio puno usklađeniji sa sezonom nego u proljeće. Jesenska jela u Pikadu su ukusna i bez tehničkih pogrešaka.
Ručak smo započeli s carpacciom od lososa i umakom od meda i senfa, esencijalnim internacionalnim bistro jelom. Maslinovo ulje koje smo probali s pogačicama bilo je vrlo dobro. Juha od lisičarki možda nam je bilo i najdraže jelo u Pikadu, zbog odličnih okrepljujućih okusa i primjerene teksture. Šteta je što Pikado nije imao tjesteninu (pljukance) s lisičarkama. Šijaković kaže da već nekoliko dana muku muči s nabavom gljiva pa svježih lisičarki nije bilo na meniju.
Zato su njoki s kestenima i bučom apsolutno briljirali. Tu je Njoki su pravilno kuhani dok su buča i kesteni ostali rustikalniji, odnosno u većim komadima kako bi se do kraja istakli njihova tesktura i okus. Pun pogodak. Patka s crvenim kupusom, kroketima i umakom od pečenja također je bila na zadovoljavajućoj razini. Posebno veseli što kuhinja Pikada zna s patkom pa meso zadržalo sočnost a korica je bila vrlo hrskava.
Za desert smo dobili originalni pohani sladoled od vanilije umočen u smjesu kaiserschmarrna. Pikado nam je i ovaj put pokazao da vješto balansira poneke internacionalne utjecaje, poznata jela i razne žanrove. Sve to skupa moglo je završiti stanovitom nedefiniranošću restorana koji gubi fokus i prepoznatiljvost, ali kročeći upravo suprotnim smjerom od mora i mora istih istarskih konoba, Pikado je pronašao svoj diferencijalni faktor.
Odlično je i što gospodin Šijaković ima izražen osjećaj za ugostiteljski posao, kao i solidno znanje o vinima. Uz jela smo pili Tomažev sauvignon blanc i Kabolin merlot koji se vrlo dobro spojio s patkom. Pikadov zanimljiv put pratit ćemo sasvim sigurno i sljedeće godine kad bi, vjerujemo, cijeli restoran mogao još više napredovati ako je suditi prema sadašnjem uspješnom jesenskom jelovniku.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
