Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
“Već više od četiri ili pet godina nema lovranskih maruna. Ovo su sve talijanski, koji su okusom donekle slični,” pričao nam je simpatični prodavač maruna na 49. lovranskoj Marunadi. I to je gotovo javna tajna. Lovranskog maruna nema već nekoliko godina, može se pronaći u iznimno malim količinama, za kupce koji ne pitaju za cijenu. I drugi je prodavač na malom papiru isprintao da je zemlja porijekla njegovih maruna – Italija.
Dakle, na glavnoj manifestaciji maruna u srcu Lovrana nema glavne namirnice koja se slavi. Zapravo uopće nema puno kestena, maruna ni bilo kojih drugih. Na Marunadu smo otišli da bismo vidjeli kako se promoviraju autentični lovranski maruni. Evo kako to izgleda. Dva štanda prodaju pečene marune iz već spomenute Italije. Od više desetaka kućica tek su dvije posvećene marunima. Kojih, ne možemo dovoljno puta ponoviti, zapravo nema.
Na drugim kućicama, onima s pićima, prodaje se jedno pivo od maruna lokalne craft pivovare, koje nije loše i čija je ideja dobra, ali pivo je previše sirupasto da bismo u njemu uživali kao kvalitetnom craft pivu. U velikom je šatoru jedan veliki lanac hotela pripremio kolače od ‘’maruna” koji izgledaju prilično generički. Svi kolači kao da su izašli iz prošlog tisućljeća, pa nam nisu dugo zadržali pažnju. Jedan štand je još prodavao sasvim dobar med od maruna i to bi bilo to.
Glavna manifestacija lovranskih maruna svela se na dva prodavača maruna, nekoliko slastica i dva proizvoda od maruna. Nema kreativnih lokalnih chefova koji bi radili originalna jela od maruna, nema edukacije o marunima i zašto su oni važni za ovo područje, nema dobrih jela, gastronomski zapravo nema ničega što bi vas navelo da se zaputite u Lovran na ovu manifestaciju. Od ponude hrane sve se svelo na izrazito generičku ponudu. Red odojka, red pljeskavica i ćevapa, zamrznuti krumpirići koji se prodaju na tone, poneki burger i ostala popularna street food jela. Ponuda pića je možda i gora, s nekakvim brzo sklepanim koktelima, industrijskim pivima, nema poznatih proizvođača vina ni nešto žestokih pića. Tu su još i razni štandovi koji ne prodaju hranu već plastične puške i pištolje, neizbježan dio svakog ovakvog događaja. Lovranska Marunada zapravo je velika narodna fešta kojoj je cilj napraviti lokalni party sa izvođačima na pozornici uživo, točiti jeftini alkohol u hektolitrima i zabaviti publiku.
Što je sve u redu i što bi trebalo organizirati. Ali jednako tako bi trebao postojati festival koji će zaista slaviti prepoznatljivu lokalnu i sezonsku namirnicu i pokazati sve njezine potencijale. Što bi moglo biti korisno jer maruni nisu najlakša namirnica za uklopiti u jela, pogotovo ona slana. Nakon razočarenja prikazanom ponudom ipak smo morali nešto i probati. Pa smo od svakog prodavača talijanskih maruna probali po jednu malu porciju, po cijeni od 5 eura. Nekadašnjih 37 kuna. Za nekoliko talijanskih maruna. Cijene nekad zaista mogu šokirati.
Jedan od tih prodavača je imao puno bolje marune od drugog, s puno većim i slasnijim primjercima. A čak se potrudio napraviti i domaće halve od kestena i oraha koje nisu bile loše. Marunada nas je teško razočarala, ponajprije zbog teško promašenog koncepta, a onda i zbog poražavajuće činjenice da niti jedan marun nije bio lokalnog porijekla, već isključivo talijanskog. Očigledno je kako nismo ništa propustili time što smo Marunadu izbjegavali toliki broj godina.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
