Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Elaborirane slovenske gostilne najveće su blago slovenske gastronomije. Na što zapravo mislimo? Gostilne su mjesta koja se najčešće nalaze na cesti, na putu za neko veće i važnije odredište, na koja se stane usputno na brzu i srčanu okrijepu i nastavlja dalje prema cilju.
Međutim, u jednom trenutku nekolicina vrhunski talentiranih, obrazovanih i pametnih slovenskih chefova odlučila je od svojih gostilni napraviti to glavno odredište, uključiti gotovo cijelu lokalnu zajednicu u projekt i na nepretenciozan način promovirati originalnu slovensku gastronomiju. Slovenske su gostilne jako pristupačne, cjenovno i gastronomski, pa su i strašno popularne. Zadnjih smo ih godina posjetili mnogo i gotovo svaka je bila enormno popularna.
Tako je bilo i u gostilni Mahorčič, koja je u subotu navečer okupila šaroliku skupinu. Talijani s ruksacima koji su bili na izletu u prirodi pa su došli na večeru kako se ne bi gladni vratili doma. Veće društvo koje se okupilo na obiteljskom druženju. Žensko društvo koje je očigledno došlo istraživati što slovenska gastronomija može ponuditi. Mladi par. Stariji gosti.
Gostilna Mahorčič nalazi se tik prije talijanske granice u Kozini u malom, vrlo šarmantnom mjestu Rodik. Chefica gostilne Mahorčič koja radi već više od 100 godina, Ksenija Mahorčič, u Hrvatskoj je poznata po odlično organiziranim Veuve Clicquot večerama. Njezin muž Marin zadužen je za vina i servis, dok mu pomaže jedna starija gospođa za koju smo sigurni da je obiteljski povezana s vlasnicima. I to je cijeli servis, a sve fukcionira kao da je u sali cijela vojska osoblja.
Chefica Mahorčič nas je prije dvije godine oduševila iskrenom i u nekim trenucima senzacionalnom kuhinjom, koja se bazirala na striktno lokalnom izričaju s puno sezonskih elemenata. Čini nam se da je napredak gostilne Mahorčič u samo dvije godine ogroman, pogotovo prezentacijski, pa smo nakon večere odmah uvrstili Mahorčič u sam vrh naših najdražih slovenskih gostilni. Zbog nekoliko razloga.
Sve što smo probali kod Mahorčiča bilo je fenomenalno ukusno i originalno sa smislom, komunikativno i s tek blagim dodirima više bistrologije i fine dininga. Prvo jelo koje nas je impresioniralo bio je losos iz doline Glinščica pripremljen u mozaiku s hrenom i limunom, koje je sasvim vješto balansiralo kiseline, oštrinu i delikatnost ribe.
Zatim su na stol došle gljive koje se protežu kroz cijeli jelovnik kao highlight jeseni i inspiracija, što je u ovo doba godine jedino ispravno. Goveđi tartar koji priprema Mahorčič jedan je od najljepših na koji smo dosad naišli. Kad dođe na stol zapravo ni ne znate da je riječ o tartaru jer izgleda kao vibrantno zeleno šumsko jelo puno svježine. Optička iluzija postignuta je na način da se tartar prekrije zelenim mrvicama sourdough kruha, a na njemu su još i sladoled od vrganja i sjemenke gorušice koje su se uklopile sa sitnim cvijećem na tanjuru.
Naravno, sve bi ovo bilo simpatično i lijepo, ali ne bi zapravo funkcioniralo da tartar nema okusa. I tu se vidi mekoća u kuhanju chefice Mahorčič, koja jela začinjava sasvim elegantno i sa stilom. Zidaričev sir ukomponiran u palentu, umak od ljutike i hrskavi žumanjak ostaje jedno od najboljih slovenskih jela koja smo ikad probali. I kojem ima tek jedno mjesto za poboljšanje. Kad bi restoran uspio nabaviti bijele tartufe umjesto sadašnjih crnih, ovo jelo bi vrijedilo nekoliko Michelinovih zvjezdica.
Tjestenina s vrganjima i umakom od luka bila je propisno okrepljujuća i školski pripremljena. Teletina izvrsne medium temperature obogaćena je prilično originalnim njokom, punjenim sa skutom i prvoklasnim demi glaceom.
Deserti su standardno dobri, iako mrvicu predimenzionirani za završetak cjelokupnog bogatog jelovnika. Gostilna Mahorčič pokazujeda se lokalnim namirnicama može napraviti gastronomski velika i kvalitetna priča koja prihvaća široki broj ljudi.
Sve što smo probali od kruha i pozdrava s početka večere do vrhunskoj pairinga u režiji Martina Mahorčiča u kojem prirodno dominiraju slovenska vina, bilo je na razini najboljeg u žanru. U sve to zaračunata je i ogromna vrijednost za novac.
Degustacijski jelovnici koncipirani su po predinflacijskim cijenama, pa svaki slijed stoji otprilike desetak eura, dok je cijena vina pametna i logična. Tako primjerice, Veuve Clicquot stoji 11 eura po čaši. Naš kompletni račun s većim brojem čaša vina i velikom količinom hrane iznosio je 210 eura. Topla i čvrsta preporuka.
Rodik 51, Kozina, Slovenija
HRANA +4. VINA +4. SERVIS 4 AMBIJENT 4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
