Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Golina Lucija Jergović u subotu je istaknula kandidaturu za visoko mjesto na listi najboljih hrvatskih chefica za iduću godinu (nedavno smo objavili listu za ovu godinu). Lucija Jergović skuhala nam je četiri izvrsna jela, od kojih su dva bila sadržajno inovativna ali žanrovski tradicijska. I druga dva jela koja smo u subotu popodne poslije pljuska pojeli u Goli, bila su vrlo, vrlo dobra.
Počnimo s inovativnima. Cijeli svijet zna da se soparnik puni blitvom. Maštovita Gola, međutim, soparnik puni keljom i porilukom. Rezultat je odličan, prepun bogatih zelenih okusa, drukčijih nego u konvencionalnoj verziji, ali sasvim vjeran duhu soparnika. Krema s koricom limete učinila je Golin soparnik floralnim i svježim. Goline punjene paprike jednako su pozitivno svetogrđe kao soparnik bez blitve.
Dakle, Gola ne puni paprike mljevenim mesom, nego raguom od sjeckane teletine i svinjetine, kojem dodaje pileća jetra. Paprike se serviraju na bogatoj kremi od krumpira s umakom od rajčice. Goline punjene paprike ne samo da su originalne nego su doslovno yummi. Ne možete ih prestati jesti. I druga dva, uobičajenija jela, bila su iznimno ukusna.
Srdele na savor s jako slatkim, termički perfektno obrađenim lukom, uživale su u voćnosti par finih trakica hladne dinje. Sočni file pagara pečen by the book, s hrskavom koricom, položen je na jednu od najelegantnijih hrvatskih verzija bagne caude, pa još dodatno obogaćen paljenim porilukom i ukiseljenim patišonom. Ručak ili večera u Goli unose snažan nalet svježeg zraka u pomalo dosadnu zagrebačku restoransku scenu.
Cijene su više nego prijateljske: počinju sa sedam eura, a ni jedno jelo nije skuplje od 17 ili 18 eura, što znači da se dvoje ljudi u Goli mogu najesti za osamdesetak ili manje eura, uz umjerenu potrošnju vina. Gola, nažalost, pati od nekoliko početničkih pogrešaka koje se mogu ispraviti u sedam dana.
Prvo, Gola nema formalnu vinsku kartu nego su vina koja se određenog dana toče na čaše ispisana na crnoj ploči kraj ulaza. Gost, međutim, uistinu mora znati koliko košta butelja koju naručuje, a to nigdje ne piše. Problem nepostojanja vinske liste još je veći zbog toga što Gola ima uvjerljivo najbolji izbor vina od svih zagrebačkih novovalnih restorana. I cijene tih vina su zapravo prilično povoljne, ali gosti to ne znaju. Nas je danas ugodno iznenadilo koliko smo malo platili butelju genijalnog šampanjca Agrapart.
Drugo, kad sjednete za stol, jako je lijepo da vas prvo dočeka kruh s nekim domaćim maslacem ili ozbiljnim maslinovim uljem. Restoran bez kruha, ako nije azijski, nužno se doima siromašno. Restoran koji teži prirodnom pristupu, na čemu Gola inzistira, naprosto mora valorizirati hrvatska maslinova ulja su doista među najboljima na svijetu. Golinom bi pagaru par kapi istarske bjelice dodatno diglo gastronomski rejting.
Treće, jelovnik mora biti točan. Danas je na crnoj ploči i na tiskanom meniju pisalo da Gola kuha rižoto carbonaru koji, međutim, nije kuhala. Umjesto rižota carbonare kuhao se crni rižoto. Zaista nije jasno zašto netko nije ponovno isprintao meni i prebrisao risotto carbonara na crnoj ploči. Dino Galvagno još je prije petnaestak godina, kad je tehnologija bila neusporedivo zaostalija, menije i vinske karte u Prascu printao pola sata prije početka servisa i sve je uvijek bilo točno. Gola pati od zaista nepotrebnih dječjih bolesti. Kad ih se jednom riješi, mogla bi postati jedan od najpopularnijih i najuzbudljivijih restorana u Zagrebu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
