Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Barbacoa je već neko vrijeme dosta poznata roštiljarna smještena u kući na Martinkovcu s koje puca pogled na Kvarnerski zaljev i Učku. Barbacoa je poznata iz dva razloga. Prvi je što se u početku tamo pripremao zaista dobar roštilj i to u nemaloj riječkoj konkurenciji kad se otvorila prije otprilike pet godina. Po svim kriterijima Barbacoa je u vrijeme otvaranja bila iznadprosječna.
Drugi, nešto mračniji razlog, uključivao je hitnu reakciju prve pomoći, trovanje i stanovitu bočicu aromatizirane gazirane vode velikog proizvođača. Na kraju višemjesečne sage ispostavilo se da nesretni restoran ovdje zapravo nije u potpunosti kriv (možda je postupio pogrešno nakon trovanja) ali to je možda priča za neki drugi tekst.
U Barbacoi smo jeli jednom prije više godina kad smo na obiteljskom ručku naručili neki od steakova iz ponude koji restoran jednostavno nije znao pripremiti, pa smo ga više puta vraćali kako bi ga napokon za stol dostavili u medium rare stanju. Međutim, i takav je bio u skoro nejestivom stanju zbog činjenice da steak jednostavno nije bio očišćen, što nam je za restoran koji se reklamira da zna najbolje s mesom bilo apsurdno. Pa smo Barbacou na neko vrijeme prekrižili iako nam je restoran takoreći u susjedstvu i veoma je popularan među riječkom publikom.
Ovih smo dana odlučili ipak Barbacoi pružiti drugu priliku kako bismo provjerili snalazi li se nešto bolje u jednostavnijim formatima mesa i roštilja. Barbacoa je pokazala mješovite rezultate. Za ručak smo naručili jednu porciju ćevapa i jednu gurmansku pljeskavicu koja u sebi ima sir, špek i ljutu papriku. Meso s roštilja je bilo prilično dobro. Ćevapi su ostali sočni i nisu bili prepečeni, sa uzornom teksturom iz koje se moglo zaključiti da je meso svježe.
Pljeskavica je bila još bolja. Veliki komad debele pljeskevice bio je pun školski ljute paprike, što nas je ugodno iznenadilo. Sir je bio diskretan, što je pohvalno jer neke roštiljarne svoje pljeskavice pune s previše sira, a ni špek nije bio loš. Roštilj iz Barrbacoe dakle zaslužuje i više nego prolaznu ocjenu. Kao i lepinja, koja je bila iznad standarda. Međutim, ništa drugo nije bilo na zadovoljavajućoj razini.
Ploške mladog krumpira patile su od staroga ulja, što je bilo očito i na pogled, kao i od previše soli. Salata s pečenim paprikama, rajčicama i porilukom zapravo je bila salata sa rajčicama i porilukom, jer smo u salati našli ravno dvije tanke fetice paprike. Barbacoa ima i drugih problema, od dojma da restoran nije baš najčišće mjesto na svijetu, kao i predugog čekanja za jelo. Gotovo smo sigurni da je od naše narudžbe do gotovog jela za stolom prošlo više od pola sata u slabo popunjenom restoranu, a račun smo platili kad smo sami ustali od stola i zatražili ga.
Barbacoa neke svoje minuse nadoknađuje solidnom vinskom kartom i korektnim izborom piva, među kojima ima i crafta. Barbacoa nije loš restoran, roštilj je zaista iznad očekivanja, ali bi trebao poraditi na nizu elemenata da bi bio dobro mjesto za izlaske. Ručak za dvoje platili smo 37 eura, sa dvije pive Zmajske Pivovare.
Ulica Jurja Dobrile 17, Rijeka
HRANA +3 VINO I PIVO 3 AMBIJENT 4 SERVIS -3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
