Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Vini Buoni d’Italia veliki je talijanski vinski vodič koji godišnje obuhvaća šest do sedam tisuća vina, s naglaskom na talijanske autohtone sorte, kojih je bezbroj. Finalno ocjenjivanje za Vini Buoni d’Italia ove je godine održano 12. i 13. rujna u Hrvatskoj, u novigradskom hotelu Maestral.
Riječ je o pametnom potezu Istarske turističke zajednice jer važne vinske manifestacije otvaraju prostor turizmu, a Hrvatska je u zadnjih pet godina izgubila više od dvadeset posto pretpandemijskih talijanskih gostiju. U slučaju Vini Buoni d’Italia finalno natjecanje znači da ocjenjivači podijeljeni u četiri komisije kušaju vina koja su već dobila 90 i više bodova, i odlučuju koje će od tih vina osvojiti Krunu (Corona), posebnu oznaku kvalitete za najbolja vina u vodiču.
Vina se kušaju poluslijepo: ocjenjivači dobivaju glavne podatke o vinu poput apelacije, sorte i godine berbe i poslije brzog kušanja glasaju zaslužuje li vino Coronu. Prvog je jutra, u četvrtak između 10 i 14:30 Komisija broj 1 u čijem smo radu sudjelovali kušala 128 uzoraka. Radilo se uglavnom o pjenušcima (ali bez prosecca), mirnim crnim vinima iz Molisea i izvrsnim mirnim bijelim vinima iz Marchea, napravljenima od verdicchia i pecorina. Pjenušci su ostavili neobično dobar dojam, osobito deset do šesnaest godina stara vina iz Franciacorte i Trenta, kao i mladi Sateni iz Franciacorte.
Ipak, među pjenušcima bilo je barem petnaestak uzoraka koji nisu trebali doći do finala: to osobito vrijedi za vina napravljena od crnih južnih sorti poput negroamara, za pomalo egzotične eksperimente poput pjenušca od rizlinga iz Kalabrije ili za pjenušce od vermentina. Drugog su nas jutra delegirali u Komisiju broj četiri, koja je ocjenjivala toskanska vina mlađih godišta, među ostalim 23 Brunella di Montalcino zaredom iz berbi 2019. i 2018.
Dva Brunella s oznakom Riserva bila su fenomenalna, nekoliko Chiantija Gran Selezione također su impresionirala, dok je svih šest slatkih vina, mahom iz nešto starijih godišta, ostavilo upravo fantastičan dojam. Kušanje toskanskih vina omogućilo nam je da makar površno upoznamo za nas gotovo anonimne talijanske sorte poput mammola i ansonice.(sicilijanske insolie). Profesionalno kušanje vina težak je posao koji podrazumijeva pokušaj da što dulje zadržite koncentraciju, u okolnostima kad u jednoj minuti (u ovom slučaju) morate odlučiti o vinima koje otprije uglavnom ne poznajete.
Profesionalno kušanje toliko vina odjednom i fizički je relativno neugodan posao, obilježen stalnim pljuvanjem (svaki ocjenjivač kraj sebe ima spitoon; naravno da nećete popiti 128 uzoraka), konzumiranjem enormne količine vode i osjećajem kao da vam je jezik odrvenio od silnih kiselina i tanina. Stoga mislimo da je metodologija kušanja na finalnom natjecanju Vini Buoni d’Italia bila pogrešna: gotovo nitko ne može svladati 128 uzoraka vina u četiri sata i ostati objektivan.
Mislimo da je broj uzoraka trebalo ograničiti na maksimalno šezdeset po jednom jutarnjem zasjedanju svake komisije. Neovisno o ovom metodološkom problemu koji bitno utječe na rezultate ocjenjivanja, činjenica je da je svakom tko zaista voli vino uzbudljivo probati niz vina s kojima se dosad nije susreo. Utoliko će nam novigradsko ocjenjivanje za Vini Buoni d’Italia ostati u dugom sjećanju.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
