NA PERIGNONU KOD TURKOVIĆA Bekalova janjetina vrijedi Michelinovu zvjezdicu

Kad se otvorio u ožujku prošle godine, Bekal, projekt chefova Marka Turkovića i Tvrtka Šakote, napravio je malu revoluciju na Hrvatskoj gastronomskoj sceni. Kuhati bez plina i struje koliko znamo nitko nije pokušao u zadnjih nekoliko godina. No, Bekalova vrijednost nije u tome kako priprema jela ili prati određeni trend opuštenih restorana. Njegova najveća vrijednost zapravo je u činjenici da kuha poznatu, takoreći narodnu hranu predstavljenu sa visokim  znanjem o tehnikama, slaganju okusa i originalnim, netipičnim razmišljanjem.

Sezonsko-lokalni principi  Bekalu se, naravno, podrazumijevaju i definiraju meni i određena jela. Kažemo određenih jer neka ne smiju otići s jelovnika, poput ultrapopularne janjetine. Kad se svemu tome dodaju relativno pristupačne cijena od pedestak eura po degustacijskom jelovniku, zajedno sa vrlo osobnim i neformalnim servisom, rezultat je fantastično popularni restoran čija je terasa u četvrtak navečer bila puna gotovo do zadnjeg mjesta. U gradu koji se upravo vratio s godišnjeg odmora takav je uspjeh hvalevrijedan.

Sve što smo probali na sinoćnjoj večeri  ostavilo je odličan dojam pankersko-rokerskog-elegantnog stila po kojem su Bekal i Turković poznati, s ponekim novim elementom bez zastoja u kretivnom procesu. Salata od rajčica lijepo je otvorila večeru, dok je tartar biftek s kućnim “ajvarom” dobio višu notu s odličnim ribanim sirom. Bekal je na višu razinu prešao s jelom od smokava zamišljenom tako da smokve, kaže Turković “jedu iznutra prema van kako bi i trebalo”, upotpunjene pastom od sezama i mljevenim grilanim pršutom koji je cijelo jelo optimalno zadimio.

Krema od kukuruza s temeljcem od klipova i lišća kukuruza, žutim rajčicama, parmezanom i vratom purice bilo je možda i najbolje jelo večeri, kremasto, puno slatkasto-slanih okusa koji uspješno prenose Bekalovu filozofiju na tanjur. Možda najznačajniji dodatak jelu bio je izvrstan zanatski togarashi, uvezen iz Japana, koji je zaokružio cijelo jelo finom ljutinom. Za glavno jelo dobili smo već slavnu janjetinu. Riječ je definitivno o najboljem komadu janjetine koji smo pojeli ove godine.

Chef Turković razumije svaki detalj pripreme i serviranja različitih komada mesa, koji se u Bekalu serviraju na metalnom ovalu, pojačavajući dojam gostionice uz cestu nanizane na putu prema moru. Razlika je u tome što su Turkovićevi komadi janjetine, odojka ili drugih komada mesa s kojima radi, ozbiljna profesionalna kuhinja dostojna velikih europskih metropola i Michelinovih zvjezdica. Uz janjetinu smo dobili vrlo dobre sporo grilane mrkve.

Desert od bavarske kreme napravljene od pečenog sijena, šljiva i algi s uljem od mente još je work-in-progess na kojemu je primarno potrebno poraditi na teksturama, ali okusom dostojno prati nabrijane okuse večere. Hrana u Bekalu i dalje je nešto najuzbudljivije što možete dobiti u Zagrebu i Hrvatskoj, a Bekal jedan od najšarmantnijih gastronomski orijentiranih bistroa, u kojemu se kroz poznate formate može istraživati jedinstveni Turkovićev senzibilitet. Sve ostalo, od ambijenta u kojem bi se moglo dosta toga popraviti i renovirati, neformalnog servisa i vinske karte orijentirane jedino na prirodna vina, ili ćete obožavati ili mrziti. No, propustiti hranu u Bekalu bila bi iznimna šteta.  Uz večeru smo pili neobični, voćni, Dom Perignon iz 2015, prvi na kojem se klimatske promjene vide u stilizaciji, i Milošev Stalagmit (vina smo sami donijeli, Bekal ima corkage). 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.