Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U Bota Šare, bivši Jadran, zadnji put smo svratili prije točno dva mjeseca, u restoransko vrijeme oko pet popodne. Uspjeli smo se izboriti za zadnji stol na terasi. Danas smo u restoran na uglu Harambašićeve i Zvonimirove došli pet minuta prije podneva. Vrlo ljubazni konobar jedva nam je pronašao stol na terasi, uz vremensko ograničenje jer su poslije 13:30 svi stolovi bili rezervirani.
Bota Šare, restoran malostonske obitelji Šare, poslije pandemije postao je svojevrsni zagrebački gastronomski fenomen. Bota Šare je prepun doslovno svaki dan, baš kao Carpaccio ili Tekka. Hrana u Bota Šare može biti jako ukusna. Prije par mjeseci ondje smo jeli preslatke minijaturne lignje, a danas finu škrpinu s gradela, uz koju su nam donijeli krumpir s raštikom. Bota Šare svakodnevno drži kamenice, jer obitelj Šare uzgaja kamenice. Bota Šare za ručak nudi i budget opcije poput oslića u tempuri, raznih brudeta ili gulaša od glavonožaca. Bota Šare prodaje i mnogo sushija. No, za uspjeh Bota Šare presudna je žanrovska definicija. Zagrebu kronično nedostaju klasični riblji restorani, s vitrinom prepunom atraktivno prezentirane oborite ribe, škampa, hlapova, lignji.
Prije rata u širem središtu Zagreba radilo je barem deset klasičnih ribljih restorana, od Splita do Kornata i od Jadrana do Rovinja na Srebrnjaku. Danas je preostao samo Bota Šare (Korčula je riblji bistro koji nije fokusiran na svježu bijelu ribu). I eto, skupa s realnim porastom kupovne moći, jer oborita riba nužno je skupa, Bota Šare postao je jedan od najpopularnijih i najuspješnijih zagrebačkih restorana. Bota Šare bi trebao poraditi na vinskoj karti, a posebno na izboru maslinovih ulja. Kad vam ide najbolje, vrijeme je za poboljšanja.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
