Cijelo područje oko Motovuna izuzetno je popularno, podjednako zbog jedinstvene prirode i zbog činjenice da je cijelo bogato tartufima. U Istri radi nekoliko pouzdano dobrih restorana za ljubitelje tartufa, ali u Livadama je očigledno teško pronaći dobar restoran s podjednako dobrim tartufima. Gostionica Tartuf je prava gostionica u punom smislu te riječi.
Zapravo bismo rekli da je kod njih bolje doći na piće nakon što probiciklirate cijelu turu oko Motovuna i okolnih sela, ali to je samo djelomično istina. Gostiona Tartuf naime nema nikakav izbor vina ili piva osim loših industrijskih piva i rinfuznih vina. Jedino donekle reprezentativno piće je istarska Pašareta. Izbor hrane je podjednako neinspirativan. Pašte, burgeri i bifteci. Ponavljamo, Tartuf je gostiona i zapravo je logično da nema previše jela, ali bi onda jela koja ima morala biti zabavna i ukusna, što opet nije slučaj. Naručili smo jedne tagliatelle s tartufima i burger s tartufima koji zapravo rade s biftekom umjesto s pljeskavicom.
Kako zbog svoje brzopletosti nismo odmah vidjeli da se burger s tartufima servira s biftekom, nismo rekli konobarici kako da nam ispeče meso. A ni konobarica nas nije pitala kako bismo voljeli da nam ispeku meso, što je elementarna ugostiteljska praksa pri serviranju bifteka u bilo kojem obliku. Tako smo dobili gotovo well done meso koje je bilo suho i nikakvo, što je uistinu šteta jer nije bilo posve bezukusno. Koliko god meso nije bilo dobro, ostatak je bio još gori.
Burger je došao pretrpan nekakvom kremom od tartufa koja ga ozbiljno kompromitira, pa nakon nekoliko zalogaja burge postaje teško jesti. Krema s tartufima koja je, pretpostavljamo napravljena na bazi vrhnja i sira, jedna je od gorih interpretacija tartufa koju smo probali, a činjenica da smo je dobili u srcu tartufarske Istre pojačava traumu. Pašta nije bila bolja. Također kompromitirana nezdravom dozom kreme, pretvorila se u teško i naporno jelo koje ne možete pojesti s previše gušta. Ribani tartufi ostali su potpuno neutralni u društvu intenzivno fejkane kreme. Na jelovniku kao što smo već napisali nema buteljiranih vina, što je opet teži ugostiteljski kiks u srcu Istre, u restoranu kojem u neposrednom susjedstvu rade neki od najboljih hrvatskih vinara.
Stoga smo bili primorani uzeti čašu crnog vina za kojeg opet pretpostavljamo da je bio teran iako to nigdje ne piše niti nam je itko rekao. Samo vino je čak i bilo pitko, ai na stol je došlo na temperaturi na kojoj se inače poslužuju slatka vina, odnosno vidno zaleđeno. Ručak u Livadama se tako pretvorio u debakl tartufa i vina, a jedino su ga donekle uspjele spasiti simpatične konobarice, simpatično rješavajući gužvu koja je nastala kad su biciklisti odlučili napraviti pauzu i nešto popiti i pojesti u obližnjoj gostionici. Dva jela i dvije čaše neidentificiranog vina platili smo 55 eura. Otprilike 40 eura previše.
Livade 5, Livade
HRANA +2 VINO 2 AMBIJENT 3 SERVIS 3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.