Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Tequila je već nekoliko godina kategorija jakih alkoholnih pića koja najviše raste. Čini se da se taj trend neće usporiti još neko vrijeme. Ovakvom usponu svakako su doprinijeli premium brandovi koji su se probili na svjetsko, a prije svega američko tržište.
Od nekadašnjih jedva pitkih tequila koje smo bili navikli trgnuti iz shootera uz sol i limun, tequile su danas uglavnom ozbiljna, kompleksna i izuzetno zanimljiva pića koja zaslužuju posluživanje iz degustacijskih čaša poput whiskyja, cognaca ili ruma. U cijelom tom trendu rasta, opet vrlo očekivao, dolazi i do tržišnih prijepora među brendovima. Očekivano, jer danas je doista riječ o ozbiljnoj tržišnoj vrijednosti.
Clase Azul jedna je od vodećih ultra-premium i najskupljih tequila na svijetu. Nastala je prije 25 godina na inicijativu skupine umjetnika koji su osmislili i dizajnirali prepoznatljivi visoki keramički dekanter, unikatno ručno izrađen i obojan. Clase Azul jedna je i od najmekanijih, najuglađenijih i najpitkijih tequila koja, iako doista skupa, nesporno ima respektabilno brojan i širok spektar potrošača. Vrijednost prodaje je oko 250 milijuna američkih dolara godišnje.
Casa Azul osnovana je kao single estate, odnosno destilerija koja sve agave uzgaja sama na svom imanju, na kojem se odvija i cjelokupni proces proizvodnje. Osim što ističu organsku proizvodnju i USDA certifikat 100% Organic (doduše organske agave spominje i Clase Azul) posebno naglašavaju da se to odnosi i na činjenicu da je Casa Azul proizvedena bez ijednog aditiva. Stilski Casu Azul odlikuju izrazito naglašene bazne arome agave, relativno je mekana, ali značajnija je njena izražena tekstura, tipična za klasične tequile.
Zbog sličnog imena, Clase Azul podigla je tužbu pred američkim sudom tražeći zaštitu imena, odnosno ograničenje ili zabranu korištenja naziva konkurentske Case Azul, navodeći da to zavarava kupce i direktno šteti prodaji njihovog branda. Tequila je, međutim, istodobno vrlo čvrsto i vrlo labavo zakonski definirana. I u tome je kvaka upravo ovog slučaja i argumenata sudske odluke.
Podsjetimo, tequila je jako alkoholno piće od agava, zaštićenog geografskog porijekla i ograničeno na samo pet meksičkih saveznih država (najprepoznatljivija je Jalisco). Jedina dopuštena za proizvodnju tequile je plava agava (Agave azul tequilana var. Weber) uzgajana isključivo unutar zaštićene zone tequile. I tu načelno prestaje ključna definicija tequile.
Naime, tequila se proizvodi po nizu doista neobičnih zakonskih odrednica poput one da tequilu ne morate raditi isključivo od agave nego možete dodati i do 49% bilo kojeg drugog šećera u fermentaciji (doduše i Clase Azul i Casa Azul su 100% agava. Postoji i neobično labava odrednica o aditivima. To je sasvim sigurno i najkontroverzniji dio regulacije tequila, jer u finalni proizvod je dopušteno dodati bilo koji aditiv pogodan za ljudsku konzumaciju! Boje, arome, pojačivači, stabilizatori, glicerin, sve je dopušteno. I ništa od toga ne mora biti označeno na deklaraciji. Apsolutno ništa.
Sudac Lee Rosenthal iz Okružnog suda u Teksasu odbacio je tužbu Clase Azul. U obrazloženju presude naveo je da potrošači nikako ne mogu biti zbunjeni ili zakinuti sličnim imenima tequila. Točnije, ustvrdio je da osim “potpuno različitih pakiranja Clase Azul koristi i niz aditiva, od vanilije, umjetnih zaslađivača i karamelne boje do glicerina“ dok je “„”Casa Azul single estate, potpuno organska i ne koristi nikakve aditive.“
Ne ulazimo u pojam kvalitete tehnološki niti estetski, jer oba brenda, Clase Azul i Casa Azul, imaju itekako jasne tržišne statuse. Na kraju krajeva, oni ciljaju potpuno različite potrošače. No, presuda koja se praktično izravno odnosi na tehnološku izradu, a posredno možda i na kvalitetu dva proizvoda identične kategorije, praktično istog porijekla i vrlo slične tržišne kategorije, jest svojevrstan presedan u kontekstu jakih alkoholnih pića.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
