Lijepo je što Hrvatska ima desetak Michelinovih zvjezdica i što bi ih uskoro mogla imati dvanaest ili trinaest. Ali toliko se Michelinovih zvjezdica nalazi na Champs-Élysées i u okolnIm ulicama i parkovima: samo u jednog zgradi, paviljonu Ledoyen koji gleda na Arc de Triomphe, imate ukupno pet zvjezdica. Michelinove zvjezdice, kao i aktivno sudjelovanje u radu organizacija poput JRE-a, dobar su put za uključivanje hrvatske restoranske scene u svjetsku gastronomiju. Dobar, ali nedovoljan.
Hrvatska, zemlja koju svakoga ljeta posjećuju milijuni stranaca, još je gastronomski relativno anonimna. Dok ne dobije prvi restoran s tri Michelinove zvjezdice, dok barem jedan hrvatski restoran ne uđe u prvih 50 na World’s 50 Best Restaurants i dok hrvatski chefovi ne počnu kuhati na velikim međunarodnim gastronomskim događajima kao što su Ana Roš i Enrico Bartolini kuhali na gala večeri JRE-a u Parizu, hrvatska će gastronomija ostati razmjerno nepoznata.
Slovenija ima restoran s tri zvjezdice, ima restoran koji se redovito pojavljuje u gornjem dijelu liste World’s 50 Best Restaurants i ima cheficu koja autoritativno nastupa na raznim svjetskim gastronomskim kongresima i kuha na svečanim večerama poput ove pariške. I sve to u jednoj osobi, Ani Roš. Hrvatskoj je gastronomiji, da bi se uistinu međunarodno afirmirala, potreban chef i restorater poput Ane Roš.
Hrvatskoj je gastronomiji neophodno potreban chef i restorater koji će razumijeti da globalni uspjeh u gastronomiji ne dolazi samo zahvaljujući talentu, dobrim lokalnim sastojcima i teškom radu, nego da je riječ o pažljivo planiranom projektu koji podrazumijeva ispunjavanje niza kompliciranih kriterija i poštovanje strogih pravila. Postizanje internacionalnog gastronomskog uspjeha ozbiljna je promotivno logistička operacija koja traje godinama. U Hrvatskoj se, nažalost, još nitko nije upustio u takav pothvat.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.