Prije nekoliko mjeseci usputno smo razgovarali s jednim od najprofesionalnijih zagrebačkih ugostitelja. Koji je bio ozbiljno zgrožen trešnjevačkim Bekalom. Pa nam je nabrojao amaterski servis, groznu postavu stola i loša vina kao argumente protiv Bekala.
Da bi na kraju dodao kako je, eto, u Vojvodini na nekoliko mjesta jeo ukusniji odojak od famoznog Bekalovog odojka s najhrskavijom kožom u široj regiji (taj je odojak tek povremeno na meniju). Nismo htjeli puno raspravljati s našim dragim prijateljem, vlasnikom vrlo dobrog i vrlo uspješnog zagrebačkog restorana, jer smo razumijeli da on ne razumije o čemu je Bekal, kao što to ne razumiju ni neki drugi zagrebački ugostitelji. A o čemu je zapravo Bekal?
Bekal je restoran koji izvlači najčišće, najizazovnije i najkompleksnije moguće okuse, od najsvježijih mogućih sastojaka. Bekal je restoran koji za razliku od drugih zagrebačkih Novovalnih restorana afirmira superiorno znanje o kuharskim tehnikama pa ga spaja s bogomdanim Turkovićevim talentom za okuse i arome. Rezultati su fenomenalni.
U kišno subotnje popodne ručak u Bekalu počeo je tartar biftekom s vongolama, likvorom vongola i blago pikantnim ajvarom. Meso je bilo zrelo, bogato, blago zadimljeno i optimalno posoljeno sjajnim ribanim sirom, ali je tartaru ipak nedostajalo malo prave, sadržajne, višedimenzionalne ljutine, što je ujedno i jedina zamjerka najboljem ručku koji smo ove godine pojeli u Zagrebu. Slijedilo je briljantno jelo od bukovača s tek blago obrađenim žumanjkom i nori algama koje je, nikad nismo mislili da ćemo to napisati, bukovače uzdiglo skoro do okusa svježih vrganja.
Čimule prokulica na kremi od kestena i inćuna bile su još briljantnije: Turković je jedan od tek tri ili četiri hrvatska chefa koji od jednostavnog sezonskog povrća mogu skuhati jelo Michelinove klase.
Čičoke u holandskom umaku od kajmaka najslasnije su jeruzalemske artičoke koje smo probali u Hrvatskoj. A janjetina s Bilogore, koja je prošla nekoliko termičkih obrada, od poširanja u sirutki preko pečenja do karamelizacije, jelo je koje bi sa zadovoljstvom i ponosom servirao bilo koji europski restoran s dvije Michelinove zvjezdice, kao i poneki s tri. Marko Turković zna vrlo mnogo o hrani. On vas želi uvjeriti da kuha intuitivno i po vlastitom guštu. U stvarnosti, Turković kuha filozofski promišljeno i matematički precizno.
A njegov Bekal, premda tek neugledna trešnjevačka gostiona s papirnatim salvetama, gastronomski gledajući jedan je od najsenzacionalnijih restorana u Hrvatskoj. Turkovićeva jela neprijeporno zaslužuju Michelinovu zvjezdicu.
Ako uživate u konvencionalnoj hrani nemojte ići u Bekal. Ako vas zanima kvazimoderna hrana puna perlica i “espuma”, nipošto nemojte ići u Bekal. Ako vas zanimaju raskošne prezentacije, nemojte ići u Bekal. Ali ako želite probati neke od najuzbudljivijih okusa u cijeloj Hrvatskoj, svakako rezervirajte stol u Bekalu.
Vinska je lista toliko siromašna da je ne možemo ocijeniti: Bekal bi trebao početi naplaćivati corkage i pustiti gostima da sami donose vina. Bekal poslužuje isključivo degustacijske menije od pet do šest sljedova, a sada radi i nedjeljom za ručak. Euforično dobar ručak za dvoje u Bekalu platili smo 160 eura.
Kostelska 11, Zagreb
HRANA -5/5 VINA n/a AMBIJENT 3/5 SERVIS ovisi o broju gostiju, kad ih je malo servis je vrlo efikasan
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.