Rijeka zaista nema kvartovskih restorana. Nema ni osobitog kvartovskog života. Svi restorani ili kafići vrijedni spomena nalaze se u centru. Neki riječki kvartovi su zapravo velike spavaonice s tek malobrojnim iznimkama. Kako se riječkom centru od ovog vikenda pa sve do rujna a vjerojatno i duže teško može pristupiti zbog velikih radova koji su u potpunosti preokrenuli promet, moramo se okrenuti kakvim takvim kvartovskim restoranima. Pa smo se zaputili na Podmurvice, u malu konobu Girica.
Girica je zapravo i ribarnica i gostiona u kojoj je vrijeme stalo, ali na pozitivan i šarmantan način. Girica se nalazi u podrumu kuće. S ceste koja vodi prema zaobilaznici gotovo se i ne vidi. Ipak, kad uđete u Giricu osjećate se kao da ste zakoračili u punokrvnu gostionu. Slike Rijeke na zidu, domaći gosti, mahom umirovljenici. Grupa starijih žena pored nas slavila je rođendan. I glasno raspravljala o utakmici Rijeke i Hajduka, lokalpatriotski zaključujući da će upravo Rijeka biti prvak. Nije ni čudo, nalazimo se samo nekoliko minuta hoda od Rujevice, glavnog riječkog stadiona dok se ne izgradi nova moćna Kantrida sa svim popratnim sadržajima. Ako se ikad izgradi.
Konobar dolazi i pita što ćemo danas, bez jelovnika. Voljeli bismo ipak vidjeti jelovnik, prvi put smo u Girici, iako smo znali uzimati njihove papaline iz ribarnice za doma. Ostale su nam u dobrom sjećanju. Jelovnik je samo riblji i zapravo ne služi svrsi. U Girici kuhaju ono što trenutno imaju svježe, barem su nam tako rekli. Htjeli smo naručiti rižoto sa škampima. Nema škampa, ima kozica. U redu nije loše, u svakom slučaju bolje nego da gostima podvaljuju svakakve škampe sumnjivog porijekla i datuma proizvodnje.
Na stol dolazi “rižoto”. Takozvani rižoto nema puno dodirnih točaka s tim veličanstvenim jelom. U tanjuru je zapravo samo riža s malo umaka. Korektna riža, ali opet nije rižoto već zato što su ga napravili s krivom rižom, parboiled, a ne arboriom ili carnaroli. I tehnika je pogrešna. Opet, ukusna je ta riža s kozicama i umakom, nema veze.
Girica je baš lokalna, kvartovska gostiona koja se malo gdje reklamira. Radi s izvrsnim sastojcima, ne vara goste. Još samo da zna napraviti to što prodaje. Naručujemo dalje. Male trilje i pržene lignje. I jedna blitva. Nema blitve ima kelja. Opet nije problem. Kelj je Girica pripremila maestralno. Kao doma, bez puno izmišljanja, ali s puno okusa i bez fejkanih tehnika, one ovdje zaista nisu potrebne. Trilje su briljirale, kako i ne bi kad su jedna od najboljih jadranskih riba. Kratko frigane, pune svježih okusa, nedostajala im je samo kap visokokvalitenog maslinovog ulja. Girica nažalost ima dalmatinski Trenton. Šteta, Istra je tako blizu.
Lignje su također ostavile dobar dojam, kao da su izašle iz kakvog boljeg bistroa. Zapravo smo uz sve zamjerke iz Girice izišli veoma zadovoljni. Treba pohvaliti i korektan domaći kruh koji poslužuju. Vina su bolna točka svih restorana ovakve vrste, ali Girica ima čak tri butelje: Coronicu, Žlahtinu i Krauthakerovu graševinu. Nismo međutim, imali vremena ni volje za cijelim buteljama, pa smo naručili vino na čašu, malvaziju koja dolazi u bokalu i koju nitko nikada ne bi trebao piti.
Stoji ravno jedan euro za deci. Grozno vino. Girica je svakako jedan živi kvartovski lokal za koji nam je iznimno drago da postoji, jer oživljavala riječki kvartovski život koji ne postoji. I uz sve to ima pristojnu ponudu ribljih jela za ne velike novce. Tri jela i nekoliko decilitara vina platili smo 31 euro za dvoje. Sasvim dobra cijena za pristojnu marednu.
Vukovarska 65A, Rijeka
HRANA -3 VINO +2 za butelje SERVIS +3 AMBIJENT +3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.