Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Ivica Todorić prije više od deset godina zamislio je veliki Crni Konzum u Radničkoj ulici u Zagrebu kao svojevrsnu hrvatsku verziju tada već globalno slavnog Eatalyja. Vlasnik Agrokora točno je znao koliko se prometa ostvaruje po kvadratnom metru Eatalyja u New Yorku a koliko u Rimu, i razumio je što trebe poduzeti da bi stvorio hrvatsku interpretaciju najatraktivnijeg modernog lanca supermarketa na svijetu poštujući sva moguća hrvatska ograničenja i specifičnosti.
Pa je gospodin Todorić dao izraditi detaljni elaborat sa sadržajima Black Konzuma, koji su obuhvaćali četiri bitne grupe. Prvo, Black Konzum morao je imati svu maloprodajnu supermarketsku robu dostupnu u Hrvatskoj kako bi privukao što više kupaca. Drugo, Black Konzum trebao je držati eminentno gastronomsku, kao i luksuznu robu, uključujući, primjerice, vina za šest do sedam tisuća kuna po boci i konjake za dvanaest tisuća kuna po boci.
Treće, Black Konzum trebao je pripremati puno raznolike hrane za konzumaciju u samoj trgovini, od prvog hrvatskog supermarketskog sushija do odležanih steakova koji su se pekli pred gostima; ovdje je bitno napomenuti da prije više od deset godina golema većina hrvatskih restorana nije držala odležane steakove.
I četvrto, Black Konzum trebao je prodavati robu malih butiknih hrvatskih proizvođača, uključujući i artikle poput maslinova ulja i sireva koji su izravno konkurirali Agrokorovim brendovima. Ali, Todorić je razumio da veliki nacionalni gastronomski supermarket ne može funkcionirati bez proizvoda malih i ekskluzivnih OPG-ova. I tako je Black Konzum već negdje 2015. postao uvjerljivo najbolji supermarket koji je Hrvatska ikad vidjela. I najuspješniji. Black Konzum u Radničkoj ostvarivao je značajan postotak ukupne Konzumove prodaje u Zagrebu. Prije osam ili devet godina Black Konzum proglašen je najboljim supermarketom u Europi.
Onda se Agrokor počeo raspadati. Black Konzum dugo je vremena odolijevao Agrokorovim i Fortenovinim burama i olujama, no sada se, sudeći po našem današnjem posjetu, definitivno predao. Crni je Konzum postao depresivno siv. Evo zašto.
Prvo, odjel autohtonih domaćih proizvoda sveo se na dvije police na kojima osim maslinova ulja Antonio i bučina ulja Cesarec nema gotovo ničega vrijednog pažnje. Nema zanatskih sireva, suhog mesa, nema drugih vrhunskih ulja ni čokolada. Konzumove dvije police s robom s OPG-ova značajno su lošije od samo jednog hladnjaka malih dućana poput Mrkvice.
Drugo, gastronomski vrijednih sadržaja sve je manje. Danas u Black Konzumu nismo uspjeli pronaći čak ni ikru lososa kao ni ikru pastrve. Ni jedno ni drugo nije preskupo ni teško dostupno. Prijašnjih smo godina lososovu i pastrvinu ikru redovito kupovali u Radničkoj.Danas je nije bilo ni u tragovima. Nije bilo ni jednog zanimljivog uvoznog sira, osim možda jednog ili dva brieja. Lani smo u Black Konzumu redovito kupovali stilton. Nije bilo ni beljskih kulena od crne slavonske svinje; ti su kuleni daleko najspektakularniji proizvod cijele hrvatske mesne industrije a Belje je, baš kao i Konzum, dio Fortenove.
Ribarnica je bila sablasno prazna, s tek tri velika kovača, jednom škrpinom i pladnjem zelenoglavnih, dosta neprivlačnih škampa. U bazenima za jastoge i hlapove nije plivao ni jedan velike rak pa su Konzumovi kupci mogli promatrati tek mutnu vodu. Stanje u mesnici bilo je nešto bolje, s par lijepih t-bone steakova, ali daleko od reprezentativnog. Na odjelu slastica već neko vrijeme nema kolača Roberta Hromalića, koji je zbog raznih razloga odustao od suradnje s Konzumom pa sada Black Konzum prodaje kolače slastičarnice Amelie, što je sjajna vijest za Amelie ali ne baš najbolja za Konzumove kupce.
Odjel vina postao je depresivan u usporedbi s ranijim stanjem. Vitrine s Lafiteom, Moutonom, Solaiom , Tignanellom i drugim velikim vinima nestale su prije par godina, dok su cijene šampanjaca potpuno nekonkurentne. Tko god u Black Konzumu kupi Dom Perignon jako je nemaran prema svom novcu. Izbor malt whiskyja prilično je dobar, s normalnim cijenama, dok je selekcija Jack Daniel’sa vrlo bazična. Portfolio piva još uvijek srećom obuhvaća Chimay i Duvel, neka od najboljih piva na svijetu, ali je u hrvatskim craftovima slabiji od našeg susjedskog Spara.
Općenito govoreći, današnja ponuda piva u Black Konzumu neusporedivo je siromašnija od ponude piva u Vrutku. Black Konzum pretvorio se u jako veliki ali sve običniji, dosadni supermarket u kojem više nije uzbudljivo kupovati. Za ovu smo recenziju u Black Konzumu planirali potrošiti barem stotinjak eura. Potrošili smo malo više od 40 jer nas gotovo ništa nije privuklo. Među tek nekoliko dobrih proizvoda koje smo uspjeli kupiti, želimo istaknuti izvrsnu harissu Al Fez, solidni tahini Al Fez , De Ceccove pacchere i Bragagnolove scialatielle.
Sve ostalo, osim belgijskih piva i preskupih šampanjaca, možemo kupiti bilo gdje u susjedstvu. Žao nam je što je Crni Konzum u Radničkoj posivio. Bio je to uvjerljivo najbolji hrvatski supermarket.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
