Pobjednik ovogodišnjeg MasterChefa, mladi Luka Veić, u jednom je trenutku na početku finalne emisije, rekao da je magareće mlijeko tipična hrana Dalmatinske Zagore. Ne sudimo je li magareće mlijeko dobro ili loše, ukusno ili neukusno, distinktivno ili bezlično. Ali znamo da magareće mlijeko nije postojalo kao trgovačka ili prehrambena činjenica do prije desetak godina, kad ga se zbog specifičnih, navodno ljekovitih svojstava počelo prodavati za bezobrazno velik novac, što se srećom s vremenom svelo u neke normalnije okvire.
Znamo, dakle, da magareće mlijeko barem u zadnjih pola stoljeća nije bilo dio tipične prehrane Dalmatinske Zagore. Magareće mlijeko možda se masovno pilo u vrijeme radnje Prosjaka i sinova, ali sasvim smo sigurni da klinci iz Zagore i Imotske Krajine unatrag puno generacija nisu mogli odrastati na magarećem mlijeku jer se ono baš i nije proizvodilo.
Mladi Luka Veić pobijedio je na MasterChefu doslovno zahvaljujući magarećem mlijeku. Naime, uoči ocjenjivanja deserta oboje su finalista bili izjednačeni u bodovima. I onda je Veić trijumfirao desertom s magarećim mlijekom, dakle sa sastojkom koji je lažno prikazan kao tradicijska hrana dalmatinskog zaleđa. Ta je laž potpuno konzekventna gastronomskom konceptu finala MasterChefa 2023.
Bila je to nevjerojatna parada kulinarskog kiča, s naglaskom ne fejkani fine dining. Kandidati su sferificirali naračnin sok, radili majonezu s tartufima i punili celer janjećim mozgom, jer je sve to navodno trendi i progresivno. Ali čak su i siroti suci morali priznati da nijedan od finalista nije znao ispeći jednostavne rezove mesa, lungić i janjeći file, da nisu znali narezati ribe za carpaccio i tartar, dok je večer prije u polufinalu, ozbiljni chef Matija Bogdan detaljno pokazao da natjecatelji ne znaju ispeći jelenji file.
MasterChef 2023. promovirao je, znači, kandidate koji se bave površnim, tehničkim odjecima kuhinje koja je bila moderna negdje između 2002. i 2010. godine, ali je ignorirao činjenicu da polufinalisti i finalisti ovog masovno gledanog kulinarskog showa nisu kadri propisno ispeći bazične komade mesa ni narezati ribu u osnovne restoranske forme poput carpaccia i tartara. MasterChef je, dakle, favorizirao odavno poznate i pomalo anakrone tehničke postupke dajući im prednost nad temeljnim kuharskim vještinama bez kojih ne možete postati ni bolji kućni a kamoli restoranski kuhar.
Što znači da se ovogodišnji MasterChef i kulinarski sveo na najgori mogući kič. Pobjeda magarećeg mlijeka u odlučujućem krugu glasanja konzekventna je apoteoza tog kiča. Žiri je u finalu, osobito pri ocjenjivanju, bio upravo grozan, jer je ocjenjivanje bilo potpuno mehaničko: Melkior Bašić svim je jelima dao ocjenu manje od druge dvojice sudaca, koji su u sva četiri kruga glasali potpuno jednako. U sportu se takvo ocjenjivanje zove lažiranje rezultata, ali MasterChef srećom nije sport nego nešto mnogo bezveznije.
Jedini dobar element ovosezonskog MasterChefa bili su sami finalisti, ali ne kao kuhari jer se u kuhanje baš i ne razumiju, nego kao osobe. Oboje finalista bili su pristojni, neafektirani i umjereni, što se sve rjeđe viđa u reality emisijama na hrvatskim televizijama. Ako se zaista potrude naučiti kuhati i pronađu kompetentne mentore (nipošto članove žirija) jednom bi možda mogli stvoriti relevantne karijere u restoranskoj industriji. Hrvatskom MasterChefu usprkos odličnoj gledanosti, hitno treba temeljiti redizajn. Ili će završiti kao Big Brother.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.