MIRIS KIŠE U ROVINJU Jesu li jesenska i proljetna sezona budućnost novog hrvatskog turizma? 

U petak popodne Rovinj je intenzivno mirisao na kišu i more, baš na svježe otvorene kamenice i alge. Nad gradom su se nadvili dosta teški i tamni oblaci, puhalo je jugo a more se, premda nije bilo velikih valova, diglo skoro do rive. I bilo je jako toplo.

Na plaži ispod Monte Mulinija izbrojali smo barem dvadesetak kupača koji su uživali u plivanju pred kišu. Na suprotnom dijelu grada, na terasi hotela Adriatic čiji su naslonjači u očekivanju pljuska bili prekriveni ceradama dok se na stolicama moglo sjediti, gosti su uživali u popodnevnim koktelima i šampanjcima. Konobari su diskretno nagovarali goste da se presele unutra zbog sve jačeg vjetra, no tko pobogu ne bi uživao u toplom vjetru i pomiješanim mirisima kiše, mora i juga od kojeg se ne mogu listati novine? 

Kiša na kraju nije pala, a mi smo napravili još jedan popodnevni krug po višegodišnjem hrvatskom turističkom šampionu, koji međutim, ovoga ljeta u srpnju i kolovozu nije zabilježio rekordne rezultate. Vrlo dobro poznajemo Rovinj.

U drugoj polovici listopada Rovinj se načelno počinje gasiti. Ovoga listopada u Rovinju skoro sve radi kao da je rujan. Svi su restorani u centru otvoreni, vidjeli smo tek par zatvorenih barova i sladoledarnica ali gelateria aROMA je naravno otvorena i uglavnom puna. Otvorene su i sve luksuzne trgovine na šetnici Grand Parka, najboljeg istarskog velikog hotela. Sam Grand Park, u kojem su cijene otprilike dvostruko niže nego u špici sezone (veliku sobu s pogledom na more platili smo 355 eura) bio je više nego dobro popunjen. Na bazenu je bilo mnogo ljudi, na doručku smo izbrojali stotinjak gladnih gostiju, spa je bio pun cijeli dan, a na lijepoj barskoj terasi oko pola osam navečer ugrabili smo doslovno zadnji slobodan stol. Grand Parkov bar uz koktele i dalje servira tri vrste snackova, što je stari standard ozbiljnih hotela s pet zvjezdica koji su uslijed corone i poslije corone mnogi takvi hoteli počeli ignorirati.

I u Cap Aureu, vjerojatno najboljem hrvatskom restoranu, bilo je prilično živahno; sommelier nam je ponosno pokazao vinsku listu s barem desetak etiketa označenih žigom Sold Out. U sunčanu subotu ujutro u kafiću Augusto vladala je tipična subotnja gužva. Pun je bio i obližnji ristorantino Rio koji od osam servira doručak, kao i niz drugih lokala.

Na tržnici, doduše, nije bilo gužve što je dobra vijest, jer ozloglašena rovinjska tržnica zaista ne zaslužuje previše posjetitelja. Rovinj, očigledno, u drugoj polovici listopada živi turistički dobro. Možda i rekordno za listopad, što ćemo vidjeti za sedam dana kad dođu službene statistike. Rovinj nije iznimka: u subotu je Stradun bio pun zamalo kao da je ljeto. U subotu je bila puna i mala Brtonigla, a ni Splitu nije išlo loše. Sezona se ove godine protegla duboko u jesen, za što su zaslužna dva faktora. Prvo, riječ je o iznimno toplom vremenu. Klimatske promjene, čini se, presudno utječu na produljenje turističke sezone u Hrvatskoj. Drugo, cijene smještaja, i to u dobrim hotelima, značajno su niže nego u srpnju i kolovozu pa je, eto, pred Grand Parkom bilo parkirano neuobičajeno mnogo automobila s hrvatskim tablicama. Istra ima i X faktor koji je čini posebno privlačnom u ovo doba godine. Istarska gastronomija najatraktivnija je u listopadu i studenom. Bijeli tartufi, mlado maslinovo ulje, kamenice koje se približavaju vrhuncu, puna sezona srdela kao i obilje svježe oborite ribe, svega toga nema u srpnju ni u kolovozu. Naravno, bilo bi pogrešno zaključivati da se predsezona, koje je ove godine bila odlična, i posezona mogu uspoređivati s ljetnim turističkim vrhuncem. Ali činjenica je da će u 2023. godini turistička godina trajati najmanje osam mjeseci, plus prosinački blagdani. I ta činjenica govori o polaganom oblikovanju novog, gotovo cjelogodišnjeg modela hrvatskog turizma, s tek par mjeseci praznog hoda. Što je svakako dobra vijest za zemlju koja više manje ovisi o turizmu.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.