Venecija je prošlog tjedna izgledala kao da je špica sezone. Gdje god smo se zaputili u ovom prekrasnom gradu, naišli smo na more turista pretežito iz Azije i Amerike. Kaos je pojačao opći štrajk javnog prijevoza u Italiji, pa je u Veneciju bilo otežano ući.
U Veneciju se pak rijetko ide na gastronomska putovanja. Grad nema puno poznatih i velikih svjetskih restorana: tu su Bartolinijev Glam s dvije zvjezdice, Scarellov Agli Amici Doplavoro, osebujna Venissa, klasični Da Fiore i još nekoliko gostiona koje ćete teško naći ako nemate insajderske informacije. Dosta slabo za jednu od najjačih turističkih destinacija na svijetu.
Tako smo za naših prijašnjih dolazaka upravo u Veneciji pojeli valjda najgore pizze i lazanje u životu. Međutim, jedan od najpopularnijih talijanskih gradova, može biti i potpuno autentično iskustvo, ako znate gdje se treba zaputiti. Pa smo odlučili napraviti mali popis svega što smo u jednom danu uspjeli posjetiti i koliko smo sve to platili.
Simpatični i ekstremno popularni mali bar radi samo od 10 ujutro do 14:30, pa je navala ogromna. All’ Arco nudi nekoliko malih zalogaja od ribe, bakalara bianco ili sira. Mi smo uzeli prženu mozzarellu punjenu inćunima koja je bila senzacionalna, pržene inćune, lignje s rižom i povrćem, bakalar bianco, te sasvim male, ali fantastične inćune uz dvije čaše Lugane.
Prilično velik broj snackova s vinom platili smo 26 eura. Za mjesto treba imati živaca i borbe. Restoran ima tek četiri stola na malenoj vanjskoj terasi.
U neuglednom, ali prilično autentičnom baru Toletta probali smo tramezzine punjene rikolom, šunkom, odličnom ljutom ndujom kao i velikom dozom majoneze.
Toletta za sebe tvrdi da su prvi počeli raditi tramezzine i prodavati ih, ali podatak je otvoren za debatu. U Toletti smo još probali vrlo dobar tiramisu i podjednako dobre kave. Jedan tramezzin i tiramsu, dvije kave i bočicu vode platili smo 18 eura.
Vino Vero je utvrda prirodnih vina u Veneciji. Kad smo došli odmah su nam rekli da toga dana toče Gravnerovu Ribollu iz 2011. na čaše, koja stoji 18 eura. Vino Vero krcat je lokalnim jantarnim vinima, prirodnim vinima iz Austrije, Italije i Slovenije, a uspjeli smo uočiti i Piquentumov refošk na policama.
Vino Vero drži i impresivan izbor šampanjaca, za koje nismo sigurni toče li ih na čaše. Svi konobari su ekstremno srdačni i za nekoliko se sekundi možete dogovoriti za vino točno prema vašim željama. Nude i jedan od apsolutno najboljih izbor cicchetta koji smo vidjeli.
Uzeli smo pesto moradellu i sir s karameliziranim lukom. Svi su došli bogato punjeni, topli i hrskavi, dok je pesto od pistacija s mortadellom apsolutni pobjednik dana. Dvije čaše lokalne i vrlo dobre Vigna Flore te četiri krušna zalogajčića platili smo 22 eura. Ambijent je takav da nećete poželjeti otići. Osim u Veneciji, Vino Vero ima i bar u Lisabonu.
Carpaccio se nalazi na kraju rive Schiavoni. Riječ je o klasičnom restoranu, koji je smješten nešto dalje od turističkih gužvi, pa je samim time vrlo ugodan. Na prilično romantičnom stolu uz sami kanal probali smo rižoto s gamberima i umakom od šampanjca. Odličan, klasično pripremljen i nevjerojatno kremasti rižoto čekali smo 25 minuta, što mora biti pravilo, a rade ga isključivo za dvije ili više osoba.
Carpaccio se sa svojom profesionalnom poslugom i predivnim ambijentom, te vrlo dobrim jelima čini kao jedan od boljih klasičnih restorana u Veneciji. Dva rižota, te dvije čaše sauvignon blanca platili smo 90 eura, što nam se ne čini pretjarano za lokaciju.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.