U subotu smo proveli pet ili šest sati u Ljubljani. Posjetili smo glavnu tržnicu koju je projektirao čuveni arhitekt Jože Plečnik. Obišli smo više kafića i restorana. Usprkos općem dojmu da su cijene u Hrvatskoj unatrag godinu dana neusporedivo eksplodirale, centar Ljubljane, kad je riječ o hrani i piću, jednako je skup ili skuplji od središta Zagreba.
U ljubljanskoj su se ribarnici uvozne škrpine u subotu ujutro prodavale za 52 eura, što je skuplje nego u zagrebačkim ribarnicama. Velike kozice koštale su 35 eura, kuhana hobotnica 38 eura, veliki uzgojeni brancini 25 eura, a mali 12,5 eura. To je sve jednako ili nešto skuplje nego u Zagrebu. Čaša svježe cijeđenog soka od naranče u jednostavno uređenim kafićima košta između četiri i pol i pet eura, kao u boljim zagrebačkim hotelima. Kuglice prosječnih konfekcijskih sladoleda u blizini Prešernova trga prodaju se za 2,80 ili 3 eura.
Sushimama, poznati japanski restoran s nizom Michelinovih preporuka u Wolfovoj ulici, nudi veliki sashimi od miješane ribe za 36 eura, dok veliki sashimi od miješane ribe u zagrebačkoj Tekki košta 28 eura. Balthazar, konzervativni, dobro uređeni restoran s terasom na šetalištu kraj rijeke, prodaje T Bone steak, bez oznake duljine odležavanja, za 110 eura za kilogram. Jednako košta i tomahawk iz vlažnog zrenja, odležan šest tjedana. Vlažno zrenje inferioran je način odležavanja mesa. U Vinodolu, međutim, kilogram četiri tjedna suho odležanog, zaista vrhunskog T-bonea košta 68 eura.
Naposljetku, u izvrsnom TaBaru na vinskoj smo karti vidjeli jedan slovenski pjenušac koji se prodaje za 130 eura, što je otprilike dvostruko više od zagrebačke restoranske cijene šampanjaca vrhunskog growera Nicholasa Maillarta.
Ok, radi se o vintage pjenušcu, ali tih 130 eura dobro nas je nasmijalo. Slovenski restorani u manjim mjestima često pružaju uistinu izvrsnu vrijednost za novac. Ali, centar Ljubljane sve je prije nego jeftin, dok su pojedine cijene zaista visoke.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.