Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Dragi Jeff,
Nas dvojica se ne poznajemo, odmah da Vam kažem, ali pratim Vaš rad kao što, primjećujem, i Vi pratite moj. Onako, potajno iz daleka… Kako, naime, drugačije objasniti da ste svega desetak dana nakon mog iscrpnog vodiča o tome gdje jesti, spavati i kupati se na Elafitima, zajedno sa zaručnicom Lauren Sanchez i prijateljima Orlando. Bloomom, Katy Perry te sasvim iznenađujuće: Usherom, Vašu luksuznu jahtu Kora, po nekim procjenama vrijednu čak 500 milijuna dolara, od ukupno 70% zemljine površine koju pokriva voda okrenuli upravo prema dubrovačkom akvatoriju?
Na Lopudu ste, piše dubrovački dnevnik, a prenosim, evo, upravo ja na Kultu Plave Kamenice, snimljeni u čvrstom, prijateljskom zagrljaju s kraljem R&B-a.
Slučajnost?
Ne bih rekao.
Upravo taj mali otok preporučio sam u predmetnom štivu kao najbolji za boravak na spomenutom otočju, a jedino što me po tom pitanju zanima je jeste li poslušali i moj savjet glede kupanja na plaži Šunj, pa onda još i marende u Rajskom vrtu kod Binde ili ste se, štojaznam, poput mene kada mi se ne bi dalo potegnuti sve do tog drugog dijela otoka švercali na hotelskoj plaži ispod Lafodia hotela? Nadam se samo da niste otišli i na njihov ledeno hladni bazen jer sam se ja, čini mi se, upravo tamo malo prehladio. Imali su Talijani koji su prije par desetljeća otkupili ovaj hotel iz stečajne mase nekoć slavnih Hotela Lopud ovoga ljeta omanji skandal s hotelskom brošurom namijenjenom njihovim gostima, u kojoj tvrde da se devedesetih godina u Hrvatskoj vodio građanski rat a ne obrambeni od srpske agresije pa su neki gosti zbog toga prekinuli svoja ljetovanja, dali ih u novine, te otkazali ranije uplaćen aranžman. Ne znam jeste li i to pratili, niti kakvo je Vaše mišljenje o toj cjelokupnoj situaciji, ali ja se slažem s njihovim nesuđenim gostima da je to svakako razlog za snažan prigovor, pa onda možda i otkazivanje rezervacije. Ni hladan bazen, međutim, o kojemu hotelska uprava slabo vodi brigu, otprilike kao i o svojim brošurama, te ne baš pretjerano dobar restoran uz plažu i općenito derutan dojam hotela, nisu ništa manji razlozi za učiniti isto… Nadam se stoga, poštovani adresatu ovog pisma, da ste ih uspjeli izbjeći te da ste se jednim od onih golf vozila ipak prebacili do Binde.
Za ostalo Vas o Lopudu ništa neću pitati jer sam siguran da ste uživali u svakom trenutku provedenom na tom magičnom mjestu a na koje su, uzgred kazano, i prije Vas znale navraćati velike svjetske zvijezde. David Beckham je tako Victoriju svaki dan vodio na bananu split u slastičarnicu Palma gdje su im već nakon treće posjete dali popust inače rezerviran za domaću čeljad. Harrison Ford je, pisao sam o tome još u travnju pa moguće da ste i to čitali, Calistu Flockhart počastio uobičajeno fantastičnom večerom u restoranu Dubrovnik, a Cristiano Ronaldo je došao samo kako bi kušao svježe ubrane smokve gospođe Ruže koje se prodaju po nevjerojatnoj cijeni od 4 Eura po kilogramu dok svi ostali na otoku prodaju po devet.
Da se razumijemo, sve smokve na otoku, isto kao i klementine po kojima su međunarodno poznati, toliko su sočne da vrijede najmanje deseterostruko više od ovih istaknutih cijena, ali poštenje i izostanak one za turistička mjesta uobičajene trgovačke pohlepe od koje su, kako mi se čini, cijepljeni svi stanovnici Lopuda a gospođa Ruža vjerojatno i s četiri doze, nešto je što ipak treba posebno spomenuti i na što se treba ugledati.
Obišao je tom prilikom Ronaldo i paviljon Your Black Horizon umjetnika Olafura Eliassona koji je nakon 51. Venecijanskog bijenalea na kojemu je, nota bene, postao jedan od najcitiranijih paviljona bijenalea u povijesti, prebačen upravo na Lopud zahvaljujući posredstvu i financijama za ovaj otok veoma zainteresirane gospođe Francesce von Habsburg. Ne znam jeste li i Vi uhvatili malo vremena da obiđete taj paviljon uz stručno vodstvo mlade crvenokose djevojke iz Zagreba koja je na Lopud došla iz ljubavi prema umjetnosti, da vodi Francescinu galeriju i ovu zanimljivu izložbu koja je u stručnim krugovima postala okosnica rasprave o neraskidivoj vezi umjetnosti i arhitekture, a ostala je tu živjeti iz ljubavi prema – samoj sebi! Ovakav opušten i lijep život bez stresa i užurbanosti specifične za veće sredine ne može se, naime, nigdje drugdje pronaći. U njenom Zagrebu ponajmanje, ali ni u tih pet-šest saveznih američkih država u kojima sudeći po Wikipediji Vi preko godine boravite, situacija nije drastično bolja. Moguće stoga da ste i sami pomislili na to da trajno preselite na Lopud, a što bi Vam, barem ako se mene pita a multimilijarderi poput Vas to svakako prerijetko čine, bila sjajna ideja.
Nešto poput onoga kada je doktor Joel Fleischman odlučio ostati živjeti u imaginarnom mjestu Cicely na Aljasci… Lokalno stanovništvo, barem onih pedesetak duša koliko ih na Lopudu obitava cijele godine, nije naime ništa manje živopisno od onoga prikazanog u Životu na sjeveru, a da bi usporedba bila u potpunosti vjerodostojna potreban im je još samo jedan neurotični luđak iz velegrada.
Imaju, istina, sad nekog Irca koji im popunjava tu ulogu, ali tek s Vama gospodine Bezos kao stalnim članom ove simpatične otočne zajednice, stvar bi bila perfektna.
Jeste li kod Rudija, da Vas pitam još i to pa ću prijeći na pravi razlog zašto vam ovo pišem, kupili neku sliku s morskim motivima? Spakirat će Vam je i poslati bilo gdje na svijetu ako želite, to mu je specijalnost, a narukvice napravljene od morskih školjki koje na improviziranim štekatima prodaju lokalne djevojčice bile bi savršen poklon za zanosnu Lauren koja Vam pravi društvo na ovoj plovidbi Jadranom, pa se nadam da ste i kod njih tržili.
Bloom je, javljaju mi ljudi, kupio čak dvije za svoju Katy…
Vlasta Glavović? Nemam ovdje ni približno dovoljno prostora da Vam opišem njen značaj za ovaj otok koji, čini mi se, bez nje nikako ne bi mogao funkcionirati pa ću Vam to napisati u nekom od idućih pisama ako kojim slučajem nastavimo ovaj naš uzbudljivi epistolarni odnos.
Ono međutim zašto Vam pišem ovo otvoreno pismo gospodine Najbogatiji Na Svijetu, je da Vam se zapravo ispričam zbog dvije pogreške koje sam načinio u tim ranijim, za ovaj specijalizirani portal pisanim osvrtima, a koje ste Vi nesumnjivo čitali. Jedna je bila slučajna, dok je druga, priznajem, itekako namjerna. Da sam međutim znao kako ćete ih i Vi čitati te potom zaokrenuti svoju jahtu u pravcu koji sam preporučio, ne bi sasvim sigurno došlo niti do jedne od njih. Pokušat ću ih stoga sada, dok se još uvijek niste previše udaljili od naših teritorijalnih voda, barem djelomično ispraviti.
——-
Elem, na Šipanu ste, vidio sam neku paparazzo fotografiju, jeli u Konobi kod Marka, a što je svakako dobra alternativa onome što sam ja preporučio ali uslijed jedne nenamjerne pogreške u navođenju naziva restorana, koji sam slučajno nazvao Tauri umjesto Tauris, niste mogli pronaći na Google Mapsu. Ne znam ni sam kako sam zaboravio ispravan naziv restorana, ali mora da su mi misli bile zaokupljene njihovom savršenom gregadom za koju mi je neizmjerno žao što je niste probali.
Da kojim slučajem nisam napravio tu pogrešku u pisanju, osim zbilja fantastično pripremljene svježe ribe te palačinki s nevjerojatnim džemom od domaćeg grožđa, u tom prekrasnom ambijentu kraj grandiozne vile obitelji Stjepović gdje imate dojam da objedujete na nekom vlastelinskom imanju, iz prve biste ruke čuli zanimljivu priču o ovom restoranu koji su pokrenuli i koji do današnjeg dana uspješno vode braća Miroslav i Baldo Ivanković.
Ovaj prvi je, da Vam kratko prenesem kad sam Vas već zeznuo po pitanju preporuke, nakon završenog fakulteta i stečene titule inženjera počeo raditi na recepciji tada veoma slavnog a danas nažalost zatvorenog hotela Šipan. Ugostiteljstvo i turizam uvijek su ga u životu zanimali, pa za svoju struku nije pokazivao prevelik interes ni nakon diplome, a jedini tko je manje mario za formalno obrazovanje od njega bio je njegov stariji brat Baldo. On je naime čitav život želio samo jedno – biti kuhar! Kako je međutim odrastao u sredini, ali i u vremenu koje nije previše cijenilo takav karijerni izbor, njegova majka ga tjera da završi neke škole… Sigurno ni Vašoj majci, gospodine Bezos, nije bilo drago kad ste joj rekli da namjeravate prodavati knjiga preko interneta, a pogledajte samo gdje ste s time dospjeli: skupa s Usherom plovite Jadranom i obilazite Elafitsko otočje.
Život je zaista čudo!
Tako je, evo, bilo i gospodinu Baldi s njegovom majkom koju nipošto nije za kriviti. Žena je imala najbolje namjere za svog prvorođenog i jednostavno nije mogla znati da će s vremenom to postati jedno od najcjenjenijih zanimanja te da će talentirani kuhari postati bogataši i svjetske megazvijezde poput holivudskih glumaca.
Odlučan međutim da ostvari svoje snove, Baldo odlazi prvo u vojsku, a potom na prekooceanski brod na kojemu naposljetku izučava zanat i ostvaruje svoj dječački san. Odlučan međutim da ostvari svoje snove, Baldo odlazi prvo u vojsku, a potom na prekooceanski brod na kojemu naposljetku izučava zanat i ostvaruje svoj dječački san.
Istovremeno, njegov promućurni brat Miroslav od milja zvani Miro, uviđa da sve ovo što u hotelu radi za druge, a u čemu se pokazao kao vrlo spretan i omiljen, može raditi i za vlastiti džep. Na brzinu preuređuje jedan zanimljiv prostor u Šipanskoj Luci nedaleko od hotela u kojemu je radio te znajući s kakvim kulinarskim virtuozom dijeli genetski kod, otvara jedan od prvih privatnih restorana na otoku: Tauris.
Njegov stariji brat uslijed tog gastronomskog i poduzetničkog pothvata nakon skoro trideset godina, tijekom kojih je oplovio svih sedam svjetskih mora i obišao sve luke, napokon se vraća kući na Jadransko more, u onu luku koja mu je najdraža – Šipansku!
O uspješnosti te ideje i njihova restorana, da malo skratim ovo pismo znam da ste veoma zaposlen čovjek, najbolje govore godine uspješnog poslovanja kojima svjedočimo te brojni zadovoljni gosti koji im se iz godine u godinu vraćaju, a da jedan autor na portalu specijaliziranom za gastronomiju nije napravio pogrešku u navođenju njihova naziva, posjetio bi ih – pazite molim vas ovo – i najbogatiji čovjek na svijetu! (To ste dragi Jeff Vi, da ne bi bilo zabune, a ovaj autor – eh, to sam nažalost ja!)
Na gubitku smo, međutim, tu samo nas dvojica, a braći Ivanković to nije ni najmanje bitno. Svjesni su svoje kvalitete i ne prave nikakve razlike među gostima koji im na kraju najčešće postanu i prijatelji…
Druga greška koju sam napravio u ranijem štivu bila je, za razliku od ove prve, u potpunosti namjerna. Pišući naime o Koločepu, trećem otoku s Elafita koji lokalci nazivaju i Kalamota, izostavio sam spomenuti konobu Škerac koja se nalazi u naselju Gornje Čelo, svega petnaestak minuta hoda od trajektnog pristaništa, direktno iznad male pješčane plaže s prekrasnim pogledom na zaljev Don Divan.
Na njihovoj prekrasnoj terasi ispred 300 godina stare ribarske kuće, a nad kojom se nalazi krov od prirodnog materijala kako bi osim debele hladovine gosti imali osjećaj da su i dalje na plaži, jede se – evo otkriti ću Vam to sada kada sam već protekli put isto propustio učiniti – daleko najbolja orada punjena ružmarinom, lagano pečena na ugljenu te dovršena češnjakom i začinskim biljem.
Da toj simpatičnoj obitelji koja već više od trideset godina uspješno vodi ovu konobu štrudla od jabuka nije baš toliko fina, a jest (!), vjerojatno ne bih ništa jeo još danima samo da ne bih slučajno kompromitirao okus te famozne orade koji će vas pratiti još dugo nakon što kod njih podmirite izuzetno nizak račun za Jadranske prilike, a pogotovo za ovakvu kvalitetu.
Ono što ste jeli u Dubrovniku, u restoranu Stradoon za koji ne znam tko Vam je dao preporuku, a što sam vidio na fotografiji uz koju je stajao opis da se okupljeno društvo lijepo zabavljalo te uživalo u jelu i vinu, ne može biti ni sluga ovome što ste mogli pojesti u konobi Škerac, da je samo nisam odlučio izostaviti s popisa preporučenih restorana na Elafitskom otočju.
To sam učinio potpuno svjesno, zdravog razuma i ni od koga nagovaran, ne zato što ta konoba ne daj bože tamo ne pripada – takve liste se naime zbog ovakvih mjesta i sačinjavaju – već zato što im je ukupni kapacitet svega 6 do 7 stolova i ja bih zbilja morao biti potpuni lunatik kada bih se zbog sveobuhvatnosti recenzije potencijalno doveo u situaciju da potegnem do Kalamote i onda zbog nekoga tko je poslušao tu moju preporuku ne uspijem pronaći slobodno mjesto.
Pa makar taj netko, eto, bili i Vi, uvaženi gospodine Bezos…
Konoba Škerac je naime jedna od najbolje čuvanih restoranskih tajni na Jadranu, a ona upravo to – nadam se da mi niste zamjerili – treba i ostati!
P.S.
S obzirom na to da primjećujem kako ste s Vašom svitom donedavno i dalje obilazili Jadransku obalu pa ste tako, izvještavali su portali, bili na Mljetu, Korčuli i Lastovu a posjetili ste nakratko i Split, umjesto post scriptuma u ovom otvorenom pismu pozivam Vas da se barem nakratko vratite na Elafite te u svjetlu ovih novih informacija nadoknadite ove dvije stvari na koje sam Vam što namjerno, a što slučajno propustio ranije skrenuti pozornost.
Ljeto se naime bliži svome kraju, i za mnoge je već kasno te će morati pričekati iduću godinu kako bi posjetili Tauris ili konobu Škerac, a najbolje i jedne i druge, ali Vi biste bez nekih većih poteškoća još danas mogli ponovno prizemljiti helikopter kojim pilotira Vaša bolja polovica te ponoviti turu Elafitima obogaćenu ovim dvjema vrlo posebnim preporukama.
Nas dvojica se, naveo sam na početku, ne poznajemo,
S iznimnim poštovanjem,
Miro Par
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
