Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Taksi u Zagrebu nije skup. Načelno. To znači da taksi u Zagrebu nije skup ako se koristite Radio taksijem 1717, Ekotaksijem, Cammeom, Uberom i Boltom. U nekim drugim slučajevima taksi u Zagrebu može biti bezobrazno skup. Evo što nam se dogodilo u petak 4. kolovoza u strogom centru grada.
Poslije žestokog popodnevnog pljuska sjeli smo u tamni Megane karavan na stajalištu u Masarykovoj, kraj spomenika Nikoli Tesli. Taksi je imao plavu tablicu s oznakom Zagrebački taksi. Budući da se otprilike triput dnevno vozimo taksijem, znali smo da nije riječ o pravom plavom zagrebačkom Radio taksiju na čijim autima uvijek piše broj 1717, nego o jednom od onih vozača imitatora koji žele da putnici pomisle kako je riječ o Radio taksiju, premda često imaju više cijene od Radio taksija; radi se, dakle, o klasičnoj marketinškoj krađi identiteta.
Startna tarifa u tamnom Meganeu iznosila je tri eura, što nam se činilo pristojnim. Međutim, nakon malo više od dva kilometra vožnje na taksimetru je pisalo 14,20. Što znači da gospodin u tamnom Meganeu naplaćuje kilometar oko pet eura. Kad smo vozaču tamnog Meganea s plavom oznakom Zagrebački taksi rekli da se svaki dan više puta vozimo taksijem i da skoro nikad u Zagrebu nismo vidjeli takvu cijenu, čovjek nas je pokušao uvjeriti kako smo dobro prošli, jer je to cijena za loše vrijeme i da nas nitko drugi ne bi htio voziti po pljusku (koji je u međuvremenu prestao).
Rogobatnom smo gospodinu napomenuli da je iza njega u redu stajalo još barem četiri ili pet taksija. Na što je on dogovorio da smo krivo vidjeli, tvrdeći kako iza njega nije bilo nikoga. Budući da nismo skloni haluciniranju, uvjerili smo se da gospodin u tamnom Meganeu ne samo da krade nego i dosta hrabro laže. Više nikad nećemo ući u taksi s plavim tablicama Zagrebački taksi koji, ponavljamo, ne treba miješati s Radio taksijem 1717 koji također ima plave tablice.
Incident s vozačem tamnog Meganea nije, međutim, najgori slučaj koji nam se dogodio u zagrebačkom taksi prometu. Prije par godina na stajalištu u Gajevoj neoprezno smo ušli u taksi sa splitskim tablicama; u Zagrebu, naime, mogu taksirati vozači iz cijele Hrvatske.
Poslije otprilike dva kilometra na taksimetru je pisalo 150 kuna: ljubazni mladi vozač crvenio se i ispričavao nam se, ali je rekao da on tu ništa ne može jer je njegov gazda, koji inače ima stajalište na splitskom aerodromu, naredio da se splitska turistička tarifa mora koristiti i u Zagrebu.
Od tada više nikad u Zagrebu nismo ušli u taksi koji nije imao zagrebačku registraciju. Ovi su ekscesi nažalost sve tipičniji za zagrebački taksi promet, što kompromitira brojne poštene taksiste i profesionalne taksi službe. Legalne cijene taksija u Zagrebu, ponavljamo, nisu visoke. Cijena startnine u Cammeu, Ekotaksiju i Radio taksiju kreću se između 1.33 i 1.90 eura, a vožnja od dva do tri kilometra ne prelazi pet eura. Uber i Bolt mogu biti još jeftiniji, ali i bitno skuplji kad je potražnja veća.
No, cijenu ionako vidite unaprijed na aplikaciji, pa se ne možete osjećati opljačkanim. Stvarni problem zagrebačkih taksija čine vozači sa žutim i fejkanim plavim taksi oznakama. Mnogi od njih bili su članovi udruženja Radio taksija, ali nisu plaćali sva potrebna davanja ili su zaradili prijave zbog prenaplaćivanja vožnji, pa su izbačeni iz Radio taksija.
Neki od njih i danas voze po normalnim tarifama, dok se drugi ponašaju poput gospodina iz tamnog Meganea. Važno je znati da vam se u taksiju sa žutim ili plavim tablicama (ali ne onima s plavim s brojem 1717) može dogoditi da vožnju platite znatno više od cijena na istaknutom cjeniku, uz neobična obrazloženja poput toga da eto pada kiša.
Drugi, još veći problem zagrebačkog taksija jesu taksisti na Željezničkom i Autobusnom kolodvoru; neki od njih znaju naplaćivati prilično nevjerojatne cifre, računajući valjda da putnika voze jednom i nikad više. Pojedini taksisti sa Željezničkog i Autobusnog kolodvoru spadaju među najgore pirate u svim javnim službama u Zagrebu i zaista duboko sramote glavni grad. Osim Željezničkog i Autobusnog kolodvora, osobito su riskantna stajališta u Gajevoj i na Masarykovoj, na kojima gotovo isključivo stoje taksisti sa žutim i fejkanim plavim tablicama, i na kojima katkad možete naići na taksije s nezagrebačkim registracijama i tko zna kakvim cjenicima.
Ta četiri stajališta definitivno treba izbjegavati. Taksi je već dugo vremena važan dio restoranskog života. Pred gastrotainment restoranima vikendima se često stvaraju redovi za taksi. Taksi je, također, važan dio turističke ponude: turizam bez korištenja taksija može postati prilično nepraktičan i neugodan. Stoga je pristojno i transparentno poslovanje taksi službi prilično značajno i za imidž i za normalno funkcioniranje pojedinog grada. Budući da je u Zagrebu, za razliku do Londona ili New Yorka, dio taksista itekako sklon prenaplaćivanju, apsolutno je najbolja opcija naručiti taksi preko aplikacije ili telefonom, a najgora ulaziti u aute koji ne pripadaju ni jednom od taksi udruženja ili većih tvrtki.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
