Namaste u Selskoj već neko vrijeme ne radi. Namaste u masivnoj poslovnoj zgradi između Selske i Horvaćanske nije nažalost dočekao peti rođendan; otvoren je u svibnju 2018. godine.
Namaste u Selskoj bio je, bez ikakve sumnje, najbolji indijski restoran koji je ikad radio u Hrvatskoj. Premda smo dugogodišnji gosti i poštovatelji Royal Indie, Namaste je u izboru sastojaka, stilizaciji i kuhanja pa i u autentičnosti bio barem dva koraka ispred Royal Indije.
Namaste u Selskoj bio je ustvari jedan od sasvim rijetkih gastronomskih etničkih restorana u Hrvatskoj.
Namaste se, dakle, otvorio prije pet godina u prostoru koji je puno ranije zauzimala loša pizzeria Baschiera, a zatim jedan posve bezvezni brazilski restoran. Prostor u toj velikoj poslovnoj zgradi na kraju Savske, s adresom Selske i blizu Horvaćanske i Jaruna, unaprijed je odredio Namasteovu sudbinu.
Radi se o ogromnom interijeru s 250 mjesta, koji je u mnogočemu bio disfunkcionalan. Prvo, ako niste McDonald’s zaista ne možete napuniti lokal s 250 mjesta na početku ruba grada. Pa je Namaste čak i kad je ondje jelo dosta gostiju uvijek izgledao neugodno prazan.
Drugo, instalacije nikad nisu radile kako treba. Tijekom ljeta u Namasteu je znalo biti nesnošljivo vruće, jer klima nije uspjevala ohladiti njegove ogromne blagovaonice. Zimi je znalo biti neugodno svježe jer tko bi, pobogu, zagrijao tako veliki prostor a da odmah ne bankrotira zbog previsokih računa za plin.
Namaste je bio jedan od onih restorana za koje se unaprijed znalo da će poslovati s gubitkom, pa je pravo čudo da je preživio skoro pet godina. Namaste je zamišljen kao reprezentativni lokal indijskog poduzetnika Devaraja Rangaswamya, kojem je core business trgovina drvom i kamenom.
Gospodin Rangaswamy u početnu je postavu Namastea doveo chefa Sourabhoma Khandekara, u čijem CV-u piše da je kuhao u londonskom Dorchesteru, jednom od najluksuznijih britanskih hotela. Khandekar je Namasteu dao onu eluzivnu, gotovo mističnu u Europi tako rijetko viđenu crtu indijske visoke, aristokratske kuhinje. U Hrvatskoj, kao i u navjećem dijelu Europe, indijski restorani uglavnom se bave angloindijskim, pakistanskim ili bangladeškim kuhanjem.
Chef Khandekar se pak odlučio za južnoindijsku kuhinju, koja je elegantnija, ponešto egzotičnija i manje pikantna od angloindijske.
Tijekom prvog posjeta Namasteu prije pet godina, ručali smo mysore masala dosu s chutneyem od rajčica i kokosa, jastučiće od crne leće i riže servirane na ražnjićima, pa još blagi ali nezaboravno aromatični curry od đumbira, kokosova mlijeka i kozica, i nešto ljući curry s janjetinom koja se topila u ustima.
Hrana u Namasteu, osobito janjetina, izdaleka nas je asocirala na londonski Tamarind, prvi indijski restoran koji je dobio Michelinovu zvjezdicu; većeg se komplimenta ni danas ne možemo sjetiti.
I u idućih desetak posjeta hrana je uvijek bila dobra do izvrsna. No, s vremenom smo prestali posjećivati Namaste u Selskoj, jer nam je bilo neugodno sjediti zamalo sami u blagovaonici veličine kongresne sale.
Prije par godina Namaste je otvorio bistro na Cvjetnom trgu. Koji nije loš, ali je ipak gastronomski siromašniji od originalnog restorana, na čelu sa chefom Khandekarom. Nadamo se da se na najvišoj etaži nelijepe zgrade između Savske, Selske i Horvaćanske više neće otvarati restorani, jer u tako neprijateljskom interijeru i nabolji restoran prije ili kasnije mora propasti.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.