Restoranske frigane lignje jako su ambivalentna stvar. S jedne strane, svi znamo da je riječ o lošoj namirnici, smrznutoj, tko zna kad i tko zna gdje ulovljenoj patagonici, koja zaista jest inferiorna jadranskoj lignji. Nadalje, frigane lignje nutricionistički su sporne kao i svako jelo iz friteze puno brašna.
S druge strane, svi ih volimo, jer frigane lignje kao i pomfrit i mnogo drugih prženih i hrskavih jela, izazivaju instantno zadovoljstvo. U većini zagrebačkih restorana i zalogajnica frigane lignje ne valjaju, jer su gumaste, baš žilave i bezokusne.
Danas smo na crnoj tabli ispred pivnice Bir u Harambašićevoj vidjeli natpis spicy lignje. Premda smo kanili ručati biftek, naručili smo lignje: crna ploča nekako nam je uvijek privlačnija od fiksnih jelovnika. I nije nam bilo žao. Dapače, spicy lignje u Biru uvjerljivo su najukusnije frigane lignje koje smo pojeli u Zagrebu unatrag dosta vremena. Evo zašto.
Prvo, Bir ne friga kolutiće kao svi drugi, nego cijele male lignje, što je dobrodošla promjena. Drugo, lignje nisu bile gumaste nego neobično mekane, s koricom hrskavom kao čips. Treće, u brašno za prženje Birov chef ubacuje nešto čilija u prahu, pa su zato lignje imale puno više okusa nego drugdje. Da su Birove frigane lignje bile posute limetinom koricom i crvenim, sitno nasjeckanim čilijem, one bi propjevale. Ali, i ovako su nadmašile očekivanja.
Spicy lignje u pivnici Bir poslužuju se s vrlo mnogo pomfrita i koštaju desetak eura. Uz lignje smo popili par čaša odlične Monte Rosso malvazije i jedan mojito. Bir ne drži lignje ni bilo što drugo iz mora na stalnom meniju.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.