U enciklopediji Wine Grapes, objavljenoj 2012. koju potpisuju Jancis Robinson, Julia Harding i Jose Vouillamos, trnjaku je posvećeno tek šest ili sedam rečenica. Wine Grapes kaže da je trnjak autohtona dalmatinska sorta, koja potječe iz okolice Imotskog, i koja se osim u dalmatinskom zaleđu još uzgaja u Makarskoj i u Hercegovini.
Ovako šturi opis u knjizi prepunoj detalja ne treba čuditi. Do prije par godina ni mi nismo nikada probali monosortno vino od trnjaka. O trnjaku nam je, zapravo, i to s puno entuzijazma, prvi pričao Bariša Škegro, čiji je Trnjak Carsus iz 2018. veoma ozbiljno strukturirano, bogato vino, napravljeno u skladu s visokim standardima vrijednosno najmodernije zapadnohercegovačke vinarije. Zatim smo kušali nekoliko trnjaka vrgoračke braće Gašpar: riječ je o vinima koja pokazuju dosta potencijala, ali na kojima treba raditi.
Zanimljivo je da je trnjak braće Gašpar ušao u Jeku iz 2019. godine. Jeka je kultno, skupo i odlično superdalmatinsko vino, iza kojeg stoji vinski edukator Daniel Čečavac. Krajem siječnja probali smo, pak, Trnjak Vinograda Nuić iz Crnopoda blizu Ljubuškog.
Nuićev Trnjak iz 2018. uistinu je impresivno, golemo vino s 15,5 posto neobično dobro integriranog alkohola, s glatkim i zrelim taninima, s puno kremastog crnog voća, i s neočekivanim mineralno herbalnim završetkom. Radi se o jednom od najoriginalnijih vina za odležane steakove i visoku divljač. Nuićev Trnjak iz 2018. kao i druga vina od te sorte koja upravo stječe identitet, pokazuju da bi u idućih desetak godina trnjak mogao postati komercijalno i kvalitativno relevantan fenomen na hrvatskom vinskom tržištu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.