U ponedjeljak oko četiri popodne Simčičev je podrumar okretao staru ručnu prešu kojom se preša rebula za Leonardo. Leonardo je slatko vino napravljeno od prosušenih bobica, nazvano po Leonardu Simčiču, sinu Valerije i Marjana Simčiča, ekonomistu koji će jednom preuzeti najbolju i najvažniju vinariju u Sloveniji i šire. Leonardo se, dakle, preša ručno, gusta tekućina mirisa meda polako curi iz preše, a svaka berba daje oko 1300 malih butelja, onih od 0,375.
Leonardo je dobio sve moguće međunarodne nagrade, visoke ocjene i postiže dosta dobru cijenu: u Londonu košta između 60 i 80 funti. Međutim, Leonardo nipošto nije razlog zbog kojeg je Marjan Simčič najbolji i najznačajniji vinar u Sloveniji i dijelu šire okolice( ne računajući Gravnera i Mianija).
Leonardo je, ustvari, tek uspješan sentimentalni podsjetnik na mogućnosti rebule i njenog terroira, Brda/Collia u žanru ultra hedonističkih slatkih vina. Prava snaga Marjana Simčiča, 55 godišnjaka koji i danas, kao prije petnaestak godina, podsjeća na Nicka Cavea, leži u dva puno bitnija područja. Prvo, znamo relativno mnogo vinara koji namjerno, ili spletom sretnih okolnosti mogu napraviti jedno ili dva briljantna vina. Ali ne znamo skoro ni jednog, bar s ovih područja, koji ne može napraviti mediokritetsko vino. Osim Marjana Simčiča.
Drugo, veoma je malo vinara koji su uspjeli transformirati i unaprijediti cijelo svoje vinogorje, kao što je to Simčič napravio s Brdima. Ovo nije naša subjektivna ocjena. Činjenica je da se Simčičeve Opoke nalaze ili su se nalazile na vinskim kartama većine nefrancuskih restorana s tri i dvije Michelinove zvjezdice u kojima smo jeli zadnjih godina. Činjenica je da je Marjan Simčič kroz godišnji Masterclass Rebule uspio u Brda dovesti značajan dio svjetske vinske javnosti. Masterclass Rebule nije, međutim, samo PR projekt, nego doista utječe na rast kvalitete vina u Brdima.
U ponedjeljak popodne još smo se jednom uvjerili u iznimno visok rang Simčičevih vina, od onih “masovnih ” iz linije Classic, koji se u izvozu prodaju za 7 ili 8 eura, pa do najimpresivnijih Opoka. Između četiri i sedam kušali smo uzorke iz skoro svih tankova, betonskih i keramičkih jaja i drvenih bačvi u Simčičevu podrumu u Ceglu, mjestu udaljenom oko kilometar od talijanske granice.
Probali smo, dakle, više od pedeset uzoraka iz zadnje tri berbe. Detaljni izvještaj s tastinga u Simčičevu podrumu objavit ćemo u Vinskom izvještaju. Zasad ćemo se zadržati na konstataciji da nismo kušali ni jedan loš uzorak, da bijela vina i crni pinot iz 2022. imaju senzacionalan potencijal i da sauvignon vert postaje novi Simčičev favorit.
Poslije podruma u kušaonici smo, u širem društvu koje je uključivalo i talijanskog agronoma Giovannija Bigota, Simčičeva šaptača vinogradima, otvorili još nekoliko butelja, da bi ponedjeljak velikih vina zaključili sjajnom večerom u La Subidi, onoj sa zvjezdicom udaljenoj otprilike dvije minute vožnje od Simčičeva imanja. Svi vinogradi Marjana Simčiča u biodinamičkom su uzgoju, a s ukupno 24 hektara proizvodi se maksimalno 100 tisuća litara vina.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.