Kad je u proljeće na tržište pustio malvaziju Omo, bivši Agrolagunin glavni enolog Milan Budinski počeo je graditi novi model malvazije. Dosadašnje su se malvazije dijelile u dvije grupe: svježe i mlade s jedne, nasuprot teškim, moćnim dugo maceriranima s druge strane.
I mlade i macerirane malvazije znaju prerasti u briljantna vina, bilo da je riječ o Coronici i Fakinu u kategoriji fresh and clean, ili Cattunaru i Claiju u klasi dugo maceriranih, ultrabogatih malvazija. No, vrlo je malo malvazija koje su se kvalificirale među ozbiljna, odležana zrela vina bez jačih maceracija. Tu su, naravno, Kozlovićeve Santa Lucia i Selekcija, Cattunarova Crna zemlja, Agrolagunina Vižinada i još samo nekoliko vina.
I onda je Budinski izašao s Omom, vibrantnom malvazijom spremnom da dozrijeva još sedam do deset godina, prepunom dugih okusa i ekspresivnih aroma, s jako mineralnim završetkom. Omo je odmah postao uzor za novi naraštaj istarskih malvazija, koje ne žele biti clean and fresh ali ni gusti oranži s talogom.
Istodobno s malvazijom Omo kušali smo i refošk Omo, koji bi se mogao pokazati još važnijim od malvazije. Evo zašto. Refošk Omo posjeduje čvrstu teksturu klasičnog crnog vina, terroirski, specifični bouquet zapadne Istre (specifičan po tome što povezuje voćne i nevoćne elemente), ali je istodobno elegantan kao, recimo, Lagunin Castello, s tim da Omo treba čekati. Omo, koji dolazi iz Veraldinih vinograda u organskom uzgoju, primjer je beskompromisno ambicioznog i zaista velikog istarskog crnog vina.
Refošk Omo ima, međutim, dva problema. Prvi je činjenica da je, naravno, premlad. Sačuvat ćemo koju butelju za 2026. ili 2027. kao što pažljivo čuvamo sve dosadašnje berbe Benvenutijeve Santa Elisabette: jednom kad refošku Omo i Santa Elisabetti dođe vrijeme, ta će vina vrijediti blizu čistih 100 bodova po ozbiljnim međunarodnim kriterijima, baš kao što danas vrijede Coronicini Gran terani iz 2008. i 2009. kojih nažalost nema na tržištu. Drugi Omov problem, govoreći pod debelim navodnicima, jest perfekcionizam Milana Budinskog.
Premda je refošk Omo iz 2020. izvrsno vino, Budinski je uvjeren da crni Omo može biti još bolji, što bi po njegovim riječima morala pokazati berba 2021. s kojom je iznimno zadovoljan. U svakom slučaju, restorateri i kolekcionari trebali bi sada nabaviti što više refoška Omo iz 2020. pa ga čuvati bar nekoliko godina. Ili ga ponuditi mladog, u ovo doba godine, uz bijele tartufe, pa ono što ostane čuvati barem do iduće sezone bijelih tartufa. Omo će iz godine u godinu postajati sve bolji.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.