Uz novi meni Ane Grgić Tomić jučer smo u Le Bistrou probali Fleur de Miraval, službeni šampanjac ovogodišnjih Oscara

Dodjela Oscara, barem kad se radi o šampanjcima, ove je godine strahovito napredovala. Lani je, naime, službeni šampanjac na Oscarima bio Piper Heidsieck Brut, dosta obično klupsko vino s kojim nijedan ozbiljan sommelier neće ni pokušati impresionirati gosta. Ove se godine na dodjeli Oscara točio zaista ekskluzivni rose Fleur de Miraval, kojeg za suvlasnika brenda Brada Pitta proizvodi Rodolphe Peters, šef ugledne growers šampanjerije Pierre Peters.

Fleur de Miraval nije ekskluzivan samo zbog imena vlasnika ni zbog visoke cijene. Fleur de Miraval ekskluzivan je jer se proizvodi u samo 20 tisuća boca, što je za kriterije šampanjske industrije smiješno malo. Premda smo prema Fleur de Miravalu bili skeptični radi pompe oko njegova lansiranja i promocije, moramo priznati da se radi o sjajnom šampanjcu.

Fleur de Miraval, napravljen od 75 posto chardonnaya i 25 posto crnog pinota i odležan 36 mjeseci, vino je čvrste teksture, naglašene kremoznosti, bogatih aroma malina, rabarbare, kreme od jagoda, s elementima citrusa i zelenih jabuka. Šampanjac Brada Pitta ima boju kožice luka i neočekivano je ozbiljno, strogo, elegantno vino s puno metalne mineralnosti koja može asocirati na Bollingerove bijele šampanjce ili na manje radikalne Selosseove šampanjce. I odlično ide uz hranu.

A hrana u Le Bistrou upravo se dramatično promijenila. Tu su naravno bistro klasici tartar biftek, biftek, štrukli, bečki i francuska juha od luka. Međutim, lista predjela nešto je najinspirativnije i najoriginalnije što smo vidjeli u žanru zagrebačke pa i hrvatske bistronomije unatrag dugo vremena (ne računajući Theatrium koji žonglira između bistronomije i fine dininga).

Jučer smo, dakle, uz Fleur de Miraval iz naše kućne vinoteke prvo probali briljantno predjelo od mladog krumpira, poširanog jaja, crnog tartufa, špinata i maslinova ulja: braća Chiavalon vjerojatno bi se složila da ovako treba izgledati prava gastronomska posveta Istri.

Salata od šparoga s pečenom kozjom skutom zapravo je kompleksno jelo s različito rezanim i tretiranim zelenim i bijelim šparogama, vibrantnim citrusnim dresingom, kiselicom i hrskavim čipsom od kvinoje. Usoljene srdele s fantastičnim pestom od peršina i crumbleom od kapara najukusnije su srdele koje trenutno priprema bilo koji zagrebački restoran, dok su ljubičasti njoki od batata s ikrom pastrve i kremom od kozjeg sira ultimativni, baš bistronomski a opet originalan primjer comfort fooda: originalan zato što od batata nije osobito lako napraviti njoke, ali i zato što je kandirana limunova kora ovo jelo podigla za cijelu oktavu . 

Ana Grgić Tomić osmislila je, dakle, inovativan, seksi jelovnik koji se drži žanrovskih kriterija bistroa: ništa nije previše elaborirano, ništa nije radikalno i nema naglašeno luksuznih sastojaka poput kavijara, jastoga ili bellote. Što je ispravno, jer Le Bistro ne smije postati Zinfandel’s, nego mora ostati bistro. S novim menijem, osobito s predjelima (a nismo još stigli probati tunu s algama ni juhu s ušećerenim mladim mrkvama) Le Bistro se pomladio za barem desetak godina.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.