Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Sedamdesetgodišnji kutjevački zubar Branko Mihalj možda je najstrastveniji obožavatelj graševine kojeg smo dosad upoznali. Naslov ovog teksta nije izvađen iz konteksta niti se radi o preuveličavanju Mihaljevih izjava. Naprotiv.
Doktor Mihalj iz susreta u susret, a viđamo se dvaput godišnje, stalno naglašava svoju fascinaciju graševinom, i svoju odanost graševini. Mihalju je trebalo petnaestak godina da dođe na liste velikih hrvatskih restorana.
Naime, njegova je Graševina iz 2008 .godine proglašena najboljim hrvatskim bijelim vinom na zagrebačkoj Vinoviti. No, kako je Mihalj dubinski nekomercijalan proizvođač koji se sve do danas nije uspio dogovoriti ni sa jednim od važnih hrvatskih distributera, njegove su graševine, uglavnom ostajale u slavonskim hotelima i restoranima, a Slavonija nije veliko tržište vrhunskih vina.
Što je sve golema šteta za hrvatsku vinsku scenu, jer je većina potrošača i chefova propuštala neka do najkarakternijih vina koja su se ikad proizvodila u našoj zemlji. I onda je krajem 2021. godine Mihalj napokon počeo ulaziti u velike restorane.
Pionir Mihaljeva ulaska u fine dining bio je chef Nava Tvrtko Šakota, koji je i sam odrastao u Požegi. Šakota je otišao u Mihaljevu vinariju, pa je kupio određenu količinu Mačova brda, Mihaljeve prve single vineyard graševina i njegova najboljeg vina do danas. Zatim je i chef Michelinova Neba Deni Srdoč odlučio posjetiti Mihaljevu vinariju u Kutjevu.
No, pouzdan znak da je Branko Mihalj napokon postao mainstream vidjeli smo u činjenici da je novi zagrebački restoran Arigato stavio Mihaljevu graševinu na svoju prvu kartu. Mihalj je, dakle, ušao u srednju prodajnu struju. No, njegova su vina daleko od mainstrema.
Što razlikuje Mihaljeve graševine od svih drugih slavonskih i hrvatskih graševina? Prvo, Mihalj bere vrlo kasno, katkad sredinom studenog. Drugo, Mihalj želi imati što je više moguće botritisa u svojim suhim vinima baš kao, recimo, Joško Gravner. Treće, Mihalj nije u sustavu ekološkog uzgoja ali u njegov podrum ne smiju ući selekcionirani kvasci: “Kupovni kvasci samo preko mene mrtvog,” više nam je puta rekao gospodin Mihalj. Četvrto, premda nije profesionalni vinar, Mihalj ima iznimno osjetljiv i precizan osjećaj za arome i okuse.
S njim možete doslovno satima raspravljati o nijansama u bouquetu vrhunskih graševina, pri čemu Mihalj naglašava dva ključna aromatska elementa koji vrhunske kutjevačke graševine čine prepoznatljivima: miris divljih krušaka i miris vinogradarskih bresaka.
Peto, ne postoji ni najmanja mogućnost da Branko Mihalj pusti vino na tržište u travnju poslije berbe što ga, naravno, čini nepodesnim za hotele ( jer jadranskim hotelima trebaju vina za Uskrs). Mihaljeve graševine moraju odlwžavati barem godinu dana poslije berbe, da bi se smjele prodavati. Branko Mihalj graševini pristupa vrlo sustavno.
Prije svega, Mihalj je svjestan razlika između pojedinih terroira i mikrolokacija unutar tih terroira. U odgovorima na upitnik Vinskog izvještaja naglasio je kako se graševine s različitih mikrolokacija značajno razlikuju.
Njegovi se vinogradi nalaze uz južne obronke Papuka i Krndije: Mihalejv terroir definirian je veoma starim geološkim podlogama, velikim brojem sunčanih sati i “preventivnim vjetrom, kutjevačkm vihorom”, koji sprječava gljivična oboljenja u vinogradu.
Nadalje, Mihalj poznaje sva lica graševine. Premda proizvodi i polusuha vina koja su katkad odlična, on drži da graševina daje najbolje rezultate kad je suha ili kad ode u visoke predikate, dakle u izbor prosušenih bobica ili u ledeno vino.
Naposljetku, Mihalj stalno naglašava mogućnosti dugog dozrijevanja graševine. Prema njegovu iskustvu, suhe graševine mogu odležavati i dulje od dvadeset godina. Mi smo se uvjerili da je njegova Graševina 2008. sada u izvrsnom stanju; mogla bi se posluživati u bilo kojem hrvatskom Michelinovom restoranu. Naravno, kao i svaki propovjednik određene sorte grožđa, i Mihalj katkad može otići korak predaleko.
Kad smo ga pitali uz što treba piti njegove graševine, prvo se odlučio za ribu, zatim za niz drugih jela poput kulena, teletine i peradi, da bi na kraju rekao kako graševine posebno dobro idu uz pečenu janjetinu. Nismo sigurni, kao što nismo sigurni da masivni plavci idu uz kamenice. Ali, eto, prije mnogo godina na Pelješcu smo doživjeli da nam je jedan od vodećih hrvatskih viarna točio vino ranga Dingača baš uz sirove kamenice.
I graševina uz janjetinu i gusti plavac uz kamenice pokazuju da vino, barem u mašti, ne poznaje granice. Međutim, oni koji stalno maštaju o vinu poput doktora Mihalja, često proizvode neka od najvrednijih vina na svom području, pa i šire. Mihaljevo Mačovo brdo iz 2020, suho vino prepuno botritisa i kiselina, za koje se grožđe bralo 15. studenog, spada među onih nekoliko graševina, koje će redefinirati status najrasprostranjenije hrvatske sorte vinskog grožđa.
Povijest Vinarija je registrirana 1997. godine, a obitelj Mihalj bavi se vinogradarstvom još od 1952.
Površina vinograda Branko Mihalj obrađuje 4,5 hektara vinograda
Godišnja proizvodnja Mihalj proizvodi oko 20 tisuća litara vina godišnje
Najvažnija vina Graševina 2008,Graševina 2017, Graševina Mačovo brdo 2020. Cuvee Ruža Mihaljeva posvećen rođenju unuke Ruže; Ruža Mihaljeva poluslatko je vino koje se sastoji od rizlinga, graševine s Mačova brda i merlota.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
